Reporterska ekipa portala Sportske.ba tri je dana boravila u Udinama. U subotu smo u kasnim večernjim satima sjedili u jednoj bašti kao da je juli, a ne završnica oktobra. Sutradan, u nedjelju hladna, jesenja kiša. Taman kada sam pomislio da će mi za kratkog boravka u Italiji trebati zimske gume u ponedjeljak opet ljeto. Sva tri godišnja doba u tri dana.
Italijane to nije smetalo, pogotovo ne domaće iz Udina i okolnih mjesta. Gostovanje Juventusa se ne propušta. Cijena ulaznica, u prosjeku 100 eura. Ako ste imali sreće na vrijeme ih nabaviti.
Juventus je u Udine došao dan ranije. Odradili su trening, večerali i povukli se u sobe. Smjestili su se u hotel “Astoria”, u samom centru grada.
“Juventus obično, a i druge ekipe, odsjedaju u jednom mirnijem hotelu, izvan središnje zone”, kaže nam Bego Alibašić, naš domaćin koji je amaterski devedesetih godina igrao po italijanskim niželigašima. I njegov sin Mire, također je igrao, ali se na vrijeme povukao. Alibašić na utakmice Udinesea ide samo kada igraju “naši”. Pod “naši” ubraja sve s prostora bivše države. Najviše se raduje dolasku Miralema Pjanića i Edina Džeke. Ne “žica” za karte, dres ili neki suvenir, već samo zamoli za sliku kako bi “vadio mast” Italijanima, radnim kolegama i prijateljima. Majstorski golovi Džeke, Pjanića, Mandžukića, Kolarova i ostalih “Jugovića” čine ga sretnim i ponosnim.
Oko hotela nema velike gužve. Uglavnom lovci na autograme i slučajni prolaznici. Niko od Juventusovih zvijezda ne izlazi iz hotela. Povremeno de se spuste do recepcije, bace pogled ka izlaznim vratima, bace “lajk” publici i vrate se u sobe. Marchisio je iz svoje sobe napravio fotku, koja baca pogled na trg ispred hotela.
Na dan utakmice pooštren je režim oko hotela, mada nije trebalo jer je hladna kiša “obične smrtnike” zadržala u stanovima. U takvoj situaciji autograme je dijelio, slikao se naš kolega i popularni tv voditelj Pierluigi Pardo, koji vodi emisiju “Tiki taka”… Padro je više podijelio autograma ispred hotela, kasnije i na stadionu, negoli neke Juventusove zvijezde.
Prije utakmice Mak Varešanović, bh. mladi reprezentativac i velika nada Udinesea pričao je o svojim planovima, o Dini Haliloviću, mlađem bratu poznatijeg Alena, sinovima Seje Halilovića, bivšeg reprezentativca BiH.
“Dino je sada u pulskoj Istri. Dobar momak i igrač. Bili smo stalno zajedno..- kaže devetnaestogodišnji Mak.
Nije dugo bio sam u Udineseu. Stigao mu je Sarajlija. Ustvari “Željovac” bivši, Riad Bajić.
“Riki je odličan igrač. Uvjeren sam da će to brzo pokazati. Sjajan momak. Sretan sam da je u Udineseu”, biranim riječima Mak govori za Bajića, koji se još adaptira na tvrdi italijanski stil nogometa. Ako se uopšte može govoriti o stilu gdje je defanzivcima dozvoljeno i “krampom i kramponom” zaustaviti napadače. Zato Džekini golovi imaju posebnu težinu.
Nije bilo gužve u prometu na putu do stadiona. Za desetak minuta smo bili na parkingu, a za petnaest minuta u press sobi.
Crnobijele naslovnice Gazzete iz 1939.godine posebno me impresionirale. Brazilac Ziko najveća je zvijezda koja je nosila dres Udinesea. I jedan s ovih prostora imao je dobar status. Ivica Šurjak igrao je devedesetih godina s dosta uspjeha. Inače, sve što je vrijedilo na ex ju prostorima u Italiju su transferirali Predrag Naletilić i rahmetli Mira Poljo. Od bh. igrača, između ostalih igrali su, Haris Škoro, Baka Slišković, Davor Jozić, Marko Topić, Vedin Musić, Zlatan Muslimović… Već nekoliko godina Džeko i Pjanić slove kao velike zvijezde. Senad Lulić je aktuelni kapiten Lazia.
Premda nije bio kao u zlatnoj eri Bayerna, u Juventusu je kompletan ugovor odradio Hasan Salihamidžić, sadašnji sportski direktor Bavaraca. Baš u vrijeme kada je Juventus vodio Luigi Delneri, koji je u nedjelju pretrpio jedan od težih poraza, jer je njegov tim s igračem više primio čak četiri gola. Previše makar i od giganta kakav je Juventus.
Zanimljiva je bila slika tokom drugog poluvremena. Kada je Delneri zbog prigovora morao na tribine komandu su preuzeli njegov asistent i drugi trener koji je više pretrčao od većine prvotimaca Udinesea. Stalno je bio u pokretu, primao upute od Delnerija i u sprintu trčao do klupe da ih prenese treneru koji je vodio tim. Potom, opet u punom sprintu uz stepenice do lože do Delnerija, pa niz stepenice, do klupe… I tako dvadesetak puta, a pogoci kao na traci, što je tražilo brzi prenos instrukcija. Nije mi jasno zašto iskusni trener nije koristio mobitel, osim ako nije slaba konekcija. Kao na našim stadionima, što je čest slučaj.
Osam golova prava je rijetkost i na utakmicama “šaban” lige. Obol Juventusovoj pobjedi dali su Miralem Pjanić i Mario Mandžukić, koji su bili na naši “domaćini” u mix zoni. Očito i iskusni stručnjak kakav je Delneri nije znao šta raditi kada ima igrača više. Što je njegov mlađi kolega Allegri znao. I krenuo u totalni fudbal. I poentirao…
U novinarskoj loži do nas sjedio je Slovenac Robert Jeglič sa svojim frendom. Skakao na svaki gol Stare dame, slikao, snimao… Kada je “fantj iz dežele” vidio da smo s istog “govornog” područja slatko se našalio…
“Juventus igra, kao nekad Osimov Željo iz osamdesetih godina…
I nastavio diktirati Željin tim…
“Škrba, Berjan, Baljić…
Hvalio je Jeglič Bosance u Sloveniji, nikad boljeg Ibričića, Hodžića, te prvu violinu Gorice Kapića, čije “c” uskoro treba dobiti kvakicu “č”, jer čeka slovenski pasoš, kako bi realizirao navodni transfer u Genou.
U mix zoni Pjanić nije previše pričao u utakmici s Udineseom. Iskreno niti nas nije zanimala Seria A, već reprezentacija BiH. Bh. navijači priželjkuju Miretova briljantna izdanja u reprezentaciji, kao što demonstrira u Juventusu. No, to je već viđeno u primjeru Salihamidžića. Navijači BiH vidjeli su Bracu u dresu Bayerna, a “seku” u bh. majici. Nije to Brace već do sustava igre bh. tima i još mnogo čega. Ovaj Juventus bi u kvalifikacijama u našoj grupi ostavio Belgiju iza sebe.
“Žao mi je da nismo uspjeli. Žao mi je Meše Baždarevića. Žao mi je radi navijača, raje, našeg naroda. Očito je da nešto nije u redu. Ne možemo se praviti da to ne vidimo. Krivi smo i mi igrači. Atmosfera oko reprezentacije nije bi blizu kao nekad. Ne znam zašto, znam samo da sam davao sve od sebe, da smo kao i svi željeli uspjeh. Jasno je da su promjene i u svlačionici potrebne. Ima nekih koji možda više neće igrati, ali ima i mlađih, poput, recimo Gojaka, Demirovića… Mladima treba dati šansu. Istina, ima nas nekoliko iskusnijih, koji mogu iznijeti teret, kako bi mlađi se što prije uklopili. To su Gojak i neki iz njegove generacije. Nisam opterećen time ko će biti selektor, samo želim da što prije budemo kao uoči Brazila”, poručio je Miralem Pjanić.
(S.S./Sportske.ba)
