Piše: Nedim Salihagić
Ostalo je nešto manje od 24 sata do početka dugo očekivanog Evropskog prvenstva u fudbalu, ovo je prvenstvo po mnogo čemu specifično pa i u okolnostima u kojima će se održati. Kao što znamo ovo izdanje Evropskog prvenstva u fudbal je prošle godine odgođeno za ovo ljeto iz svima nama znanih razloga, te će ovo biti prvo Evropsko prvenstvo koje je prolongirano. Ono što nam je poznato Evropska prvenstva se održavaju od 1960. godine, i to svake četiri godine. Osim što je specifično po vremenu održavanju u odnosu na ustaljeni ritam svake četiri godine, ovo prvenstvo će biti interesantno i po mjesto održavanja. Po prvi put u historiji da je organizacija prvenstva pripala ovolikom broju zemalja, do sada su jedna država ili najviše dvije bili domaćini , ovaj put čak 12 zemalja učestvuje u organizaciji turnira.
Broj učesnika je rastao s godinama i sada ih je 24, a među njima će se naći i dvije reprezentacije koje ćemo gledati prvi put na Evropskom prvenstvu. Sjevernoj Makedoniji je ovo prvo pojavljivanje na nekom velikom takmičenju, i dolaze sa ulogom autsajdera , ali i sa velikom željom za dokazivanje. Po prvi put albume za EP će skupljati i Janne Ahonen i Mika Hakkinen s obzirom da su se i Finci prvi put plasirali na neko veliko takmičenje , te će u toj zemlji bar mjesec dana fudbal zasjeniti tradicionalno popularne sportove u Finskoj.
Poseban šarm Euru daje činjenica da je to jednaka prilika i za „velike“ i za „male“ države, i da je to jedna od rijetkih prilika u evropskim geopolitičkim, ekonomskim , i bilo kojim drugim odnosima kada važe ista pravila za sve države Evrope. Ne možemo da ne spomenemo standardnu poštapalicu da je fudbal najvažnija sporedna stvar na svijetu, a zašto je to tako? Prije svega fudbal je najmasovniji sport na svijetu, i zbog njega će i na ovogodišnjem Euru važiti drugačije životne navike, u nekim državama će biti skraćeno radno vrijeme, ili će biti neradni dan kada reprezentacija igra, a nerijetko su akteri i heroji svojih zemalja dobijali imena ulica i trgova u svojoj zemlji. Historijski je Euro bio dobar poligon da zemlje sa manjim brojem stanovnika, ili one koje nisu geopolitičke i ekonomske sile dođu do izražaja. Čudesna Grčka koja je pokorila Evropu 2004. godine, pa i aktuelni osvajači sa prošlog Eura reprezentacija Portugala, koja je i bez Ronalda u finalu osvojila pehar za najbolju reprezentaciju starog kontinenta. I drugi „mali“ su ostavljali trag , a najsvježiji primjer su Island i Vels koji su zabilježili historijske rezultate na Euru odigranom 2016. godine.
Od tradicionalnih favorita na papiru se ovaj put izdvaja Francuska i Engleska, ali rano je bilo šta prejudicirati bar dok se ne odigraju prvi mečevi po grupama. Dosta atipčnih faktora će uticati na razvoj cjelokupnog turnira, selektori reprezentacija nisu imali previše vremena za savršenu taktičku pripremljenost svojih ekipa što nama kao gledaocima obećava produktivniji fudbal. Također, ovdje se ne igra isključivo za novac i unosne ugovore, već za državu, i koje selekcije uspiju probuditi crtu nacionalnog ponosa i veće želje za pobjedom, sigurno će biti u boljem položaju u odnosu na druge.
Sve u svemu očekujem da „mali“ iskoriste svoju priliku i da se još jednom dokaže da je fudbal sport „obespravljenih“ i onih koji su u sjeni „velikih“.Fudbal kao igra uvijek je imala ujedinujući faktor za sve, tako neka bude i ovaj put i neka pobjedi najbolji.