Ruski reprezentativni nogomet doživljava pravu ekspanziju. U dvadesetak dana prešli su put od glavnih autsajdera, do četvrtfinalista Svjetskog prvenstva. Novinar Al Jazeere Balkans Emir Delić u Moskvi je razgovarao sa legendarnim golmanom Sovjetskog saveza, olimpijskim prvakom, i sadašnjim trenerom Aleksejom Prudnjikovim.
Čime se trenutno bavite, da li ste završili trenersku karijeru?
“Trenutno se odmaram kod kuće u Moskvi sa svojom porodicom. Posljednji posao imao sam u Kazahstanu gdje sam tri godine bio trener golmana u jednom klubu. U oktobru prošle godine mi je istekao ugovor i vratio sam se u Rusiju, kazao je u razgovoru za Al Jazeeru Balkans poznati golman Aleksej Prudnjikov.
Svjetsko prvenstvo je prvorazredni događaj za vašu zemlju. Pratite li ga?
“Ovo je za nas veliko zadovoljstvo i veliki događaj i veliki praznik. Svjetsko prvenstvo ie zaista pravi spektakl. Imamo priliku u Rusiji gledati velike nogometaše, najbolje na svijetu i uživati u dobrim utakmicama. Zaista sam jako sretan što je moja zemlja ugostila ljude iz svih dijelova svijeta. ”
Kako komentarišete igre i rezultate ruske reprezentacije?
“Nisam očekivao da ćemo ostvariti takve rezultate u prve dvije utakmice. U prvoj smo postigli puno golova. Sve što smo šutnuli na gol, ušlo je. Obično prva utakmica na Svjetskom prvenstvu bude teška, s malo golova, ali za nas je bila prilično laka. Tih 5:0 iz prve utakmice dalo nam je krila i onda smo pobijedili i drugu utakmicu. Rusija ima razloga da bude zadovoljna i ponosna na svoje igrače. ”
Kako komentarišete rano ispadanje reprezentacije aktuelnog svjetskog prvaka Njemačke?
“Nisam moga ni zamisliti da će Njemačka tako rano završiti takmičenje. Očekivao sam puno više od Nijemaca, jer ima odličnu ekipu, sjajne pojedince, ali već u prvoj utakmici su se mogli naslutiti njihovi problemi. Kasnije su te slabosti došle još više do izražaja. Njihovo ispadanje je pokazatelj da svi igraju nogomet i da nema favorita koji mogu biti toliko sigurni u sebe. ”
S obzirom da ste bili golman, da li vam se neki posebno svidio, a da li vas je neko razočarao?
“Teško mi je govoriti o golmanima. Vidjeli smo puno njih, neki su potvrdili svoj kvalitet, drugi su podbacili. Očekivao sam da Nojer bude stabilniji, da još jednom potvrdi svoju klasu, ali iza njega je duga pauza zbog povrede. Mene je oduševio golman Južne Koreje. Odlično je branio u pobjedi protiv Njemačke. Neke teške šuteve je odbranio i pomogao reprezentaciji da pobjedi. Ne mogu sad kazati koji je golman najbolji, bilo je dosta grešaka, posebno kod golmana koji su poznati i priznati.”
Reprezentacija Srbije završila je nastup na turniru u grupnoj fazi. Kako ste vidjeli njihov nastup?
“Presudio je čini mi se njihov mentalitet, taj balkanski mentalitet, znam o čemu govorim, jer sam igrao u Jugoslaviji. Oni su bili previše sigurni da mogu pobijediti bilo koga. Ali pristup nije bio pravi, previše je bilo oscilacija i nesigurnosti. Oštećeni su i u utakmici protiv Švicarske kada im nije dosuđen čist jedanaesterac kada su dvojica držali njihovog igrača. Ali mentalitet je po meni ključni razlog.”
Hrvatska koju vodi Vaš prijatelj i saigrač Zlatko Dalić, jedan je od favorita prvenstva. Koliko daleko mogu?
“Oduševljen sam i volim način na koji igra reprezentacija Hrvatske. Posebno sam sretan jer je vodi moj prijatelj i nekadašnji saigrač, Zlatko Dalić. Hrvatska je pobijedila jake ekipe i pokazala veliki kvalitet. Očekivao sam ovdje i Vahida Halilhodžića, ali nažalost nije došao. Uradio je sjajan posao s Japanom, ali je zmijenjen. Nisam ga dugo vidio, mislio sam da će biti prilike ovdje u Rusiji, ali smo umjesto susreta pričali telefonom. Volio bih da je i reprezentacija Srbije prošla dalje, ali nije uspjela.”
Nekada ste branili za dva bosanskohercegovačka kluba, Sarajevo i Velež. Kakve uspomene nosite na taj period?
“Sjećam se dobro tog vremena i imam jako lijepe uspomene na vrijeme provedeno u Sarajevu i Veležu. Moja porodica i ja smo zaista doživjeli puno lijepih trenutaka u Sarajevu i Mostaru. Imam lijepa sjećanja na Jugoslaviju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Hrvatsku, Crnu Goru, Makedoniju… Na sve te nekadašnje republike. Ostao sam i kontaktu s nekima i to zahvaljujući Facebooku, pronašli smo jedni druge. S vremena na vrijeme pišemo poruke, čujemo se i razgovaramo. To mi puno znači. “