Piše: Sinan Sinanović
Prije dvadeset godina u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, koje se igralo 2004. godine u Portugalu, reprezentacija Bosne i Hercegovine igrala je s Luksemburgom. Svih šest bodova upisali smo unaprijed, pobijedili smo u Zenici 2:0, a u gostima 1:0. Dva su gola djelo Sergeja Barbareza, jednom je strijelac bio Elvir Bolić.
Nije bilo lagano. Najviše zbog našeg čovjeka na golu Luksemburga. Alija Bešić bio je posljednja i najteža prepreka pulenima Blaža Sliškovića. U obje utakmice Aljo, porijeklom iz Zavidovića, briljirao je na golu Luksemburga. Većina luksemburških “vedeta” na utakmicu je došla s posla, iz prve smjene. Samo je Jeff Strasser bio ozbiljan igrač. Igrao je za Borusiju M, dok su ostali jedva čekali kraj utakmice, kako bi razmjenili dres, ako ne s Hasanom Salihamidžićem, onda s Bolićem, Barbarezom, Bajramovićem, Spahićem, Hibićem…, koji su činili okosnicu tima Bosne i Hercegovine.
Miralem Pjanić, kao U -15 reprezentativac Luksemburga, sjedio je na tribini s koje su Bosanci navijali. Nakon utakmice, otišao je u hotel bh. reprezentacije da uzme autograme i da se fotografiše sa vedetama Bake Sliškovića.
A DANAS…
Danas Luksemburg ima sedam – osam igrača kakav je bio tadašnji veznjak Borusije (M) Strasser.
Ni u najružnijim snovima nismo mogli vjerovati da ćemo strepiti pred luksemburškim vedetama. Danas je to realnost. Tada su okosnicu bh. reprezentacije činili igrači Bayerna, HSW-a, Atletika, Torina, Salkea, Fenerbahčea…
Savo Milošević ima delikatnu zadaću. U preostale dvije utakmice, bez Edina Džeke, Miralema Pjanića, Seada Kolašinca i Ibrahima Šehića želi pobjednički okončati najneuspješnije kvalifikacije od kad BiH igra na internacionalnoj sceni. Pri tom Milošević želi koliko toliko uigrati tim za proljetni baraž.
KO JE FAVORIT?
Kako god zvučalo danas je Luksemburg favorit. Treći su u grupi i još teoretski u igri za plasman na EP.
Bosna i Hercegovina je pretposljednja u najslabijoj grupi. Samo je Lihtenštajn ispod nas. I to sve govori kako smo nisko pali.
Da podsjetimo da je prije dvadeset godina predsjednik NSBiH bio Jusuf Pušina, danas ni portir iz tog vremena nije u savezu.
Za kraj, da kažemo, da nije sve tako crno. Reprezentacija ima Amara Dediča, najmlađeg reprezentativaca i kapitena BiH. Da smo dobili klasnog i rasnog napadača kakav je Haris Tabaković.
Silom (ne)prilika došlo je do smjene generacija. Kada vam preko noći četiri glavna igrača otkažu, to je sve, samo ne slučajnost. Ko zna zašto je to dobro.