Piše: Nenad Starovlah
Prošao je prvi krug svjetskog prvenstva u fudbalu. Rekao bih nikad uzbudljivijeg, sa mnogo iznenađenja, koja već odavno to nisu
VAR donio draž
Jer, šta mi to znamo o klubovima i reprezentacijama iz Amerike, Azije i Afrike?
Znali smo da su imali problem sa tehnikom, a i nedostatkom fudbalske inteligencije, ideja i kvalitetnih rješenja u igri, za što smo mi veoma nadareni.
Ali, oni su oduvijek imali jednu osobinu, koja je veoma bitna u fudbalu, a koja je nama osnovna mana. To je kondicija; hitrina, brzina, izdržljivost… Igrači sa tih prostora to imaju kao prirodni dar, plus upornost, temperament, fanatizam, plus tehnika i taktika, koju su godinama savladavali, a očito i napredovali uz pomoć stranih, pa i velikog broja naših trenera.
Kad su u pitanju inovacije i nove stvari od strane FIFE, VAR tehnologija se pokazala kao spas za fudbal. Koliko bi samo bilo grešaka u procjeni ofsajda, penala i raznih situacija koje nam uspješno rješava savremena tehnologija.
Pa i kad smo analizirali sporne situacije, usporeno i na tenane, nismo se uvijek slagali sa sudijskim odlukama. Shvatili smo valjda koliko je težak posao sudija, da u djeliću sekunde donesu pravednu odluku. Zato je VAR u službi pravde i donošenja ispravnih sudijskih odluka.
Sljedeća inovacija je nadoknada vremena da bi se produžio period igre, zbog zamjene igrača, radovanja poslije postignutog gola, povreda ili simuliranja povreda, sve sa ciljem da bi se spriječila “krađa vremena” i produžio period efektivne igre.
Primjetno je da su i sudije dobile uputstva od strane FIFA-e da se olako ne daju crveni kartoni i ako je za to bilo itekako razloga.
Sjetimo se Tomislava Ivića
Pogotovo zbog velikog broja gaženja stopala protivničkih igrača (plitki-niski đon) i udaranja laktom u predjelu glave, za koje se prekršaje npr. u engleskoj Premier ligi dobija direktan crveni karton.
Što se tiče fudbalske taktike primjetno je da su ekipe u fazi odbrane pravile veoma mali broj prekršaja u odbrambenoj zoni, svjesni da je to veliki poklon za protivnika i specijaliste za izvođenje slobodnih udaraca.
Uspjeh ekipa sa naših prostora je polovičan. Uz Hrvatsku, koja nastavlja takmičenje u svom stilu i koja je “natjerala” moćne Špance da (ne)namjerno izgube od Japana, da bi izbjegli “VATRENE”, reprezentacija Srbije je uz Njemačku, Belgiju, Dansku i Urugvaj, najveće razočarenje.
I kako to u fudbalu svi analiziraju, komentarišu, kritikuju i daju svoje “stručno “mišljenje, tako će se i moja malenkost iz trenerskog ugla pridružiti toj priči.
Što duže gledam svjetsko prvenstvo sve više se sjećam jednog našeg fudbalskog vizionara, izuzetnog trenera taktičara i takmičara, specijalistu da posebnom taktikom pobjedi i boljeg od sebe.
Šjor Tomislav Ivić, čovjek koji je bio ispred svog vremena.
U kvalifikacionom ciklusu zbog UEFA-ine zabrane nastupa selektora Ćire Blaževića, Tomislav Ivić je vodio jednu, i to odlučujuću utakmicu 1994. godine, u gostima protiv Italije, u velikoj pobjedi 2:1.
Upravo je jedan od njegovih najboljih učenika, selektor Holandije VAN GAL na prvoj utakmici drugog kruga svjetskog prvenstva pripremio taktiku koja vodi do pobjede.
Favorizana reprezentacija Holandije se u utakmici protiv USA opredjelila da posjed lopte prepusti autsajderu, da organizuje odbranu sa 9, pa kad je bilo potrebno i sa 10 igrača, istovremeno planski pripremajući brze kontranapade, kako stručno kažu-transformacije po oduzetoj lopti.
Amerikanci su imali posjed lopte 60:40, igrali lijepo za oko, na momenat ostavljali utisak bolje ekipe, a taj umjetnički dojam koštao ih je poraza i ispadanja iz daljeg takmičenja.
Bili smo bolji…
Nije u životu, kao ni u fudbalu ništa slučajno, pa ni podatak da je Holandija u 4. utakmice primila samo 2. gola.
Pa i Brazilci, koji su fudbalski umjetnici i koji su uvijek težili posjedu lopte, prilagodili su se takmičenju, prije svega u organizaciji i načinu igre u fazi odbrane, pa su upravo zbog toga u 3. utakmice primili samo 1 gol. Baš kao i Hrvatska i Maroko.
Koliko puta smo čuli izjave trenera: “bili smo bolji, imali smo veći posjed lopte, više šansi, nismo imali sreće, nismo zaslužili poraz…
Ta analiza je očito prošlo vrijeme u odnosu na sadašnju istinu, da se ništa ne prepušta slučaju, da se protivnik pobjeđuje strategijom, pravilnim izborom igrača, pravovremenim reakcijama u toku utakmice i igrom, koja ponekad i nije lijepa za oko, ali dovodi do pobjede.
Oduševljen sam atmosferom i organizacijom svjetskog prvenstva
Samo fudbal može okupiti toliko ljudi na jednom mjestu, uz istovremeno toliko tuge i suza, ali i radosti u tom šarenilu boja i navijanja za svoje ljubimce.
Vidjeli smo rijetke, ali lijepe slike podrške jednih za druge, zajedničke zastave i vraćanje u lijepu fudbalsku prošlost.
Razumijemo se, bez obzira da li se radi o izborniku ili selektoru, fudbalu ili nogometu, golu ili zgoditku.
NENAS STAROVLAH JE ČUVENI NOGOMETAŠ ŽELJEZNIČARA I JUGOSLOVENSKI REPREZENTATIVAC. STAROVLAH JE KAO TRENER, S NAJVIŠIM STRUČNIM ZVANJIMA OTKRIO I ODŠKOLOVAO DESETINE VRHUNSKIH IGRAČA.
