Piše: Miralem MUMINOVIĆ
Nije neka pamet ustvrditi da reprezentacija Bosne i Hercegovine, valjda od svoje prve utakmice s Albijom pa do danas najveći problem ima s odbranom. Doslovno, na prste jedne ruke se mogu nabrojati stoperi koji su odgovarali klasi vezista ili napadača, koje smo, opet, uvijek imali- u svakoj generaciji barem po dvojicu svjetske klase. Osim Hibića, Konjića i Spahića, teško da za još jednog možemo reći da je bio ili sada jeste na željenom nivou. Prodefilovalo je kroz našu odbranu mnogo solidnih, ali i još više, prosto, loših igrača koji su dolazili na ovaj ili onaj način, pa nije teško zaključiti da je to ključni razlog zašto smo veliko takmičenje za ovih 25 godina vidjeli samo jednom.
Diskontinuitet i neriješen status
Našu A reprezentaciju krajem ove godine čeka (ili, kako se nadamo, čekaju) najvažnija(e) utakmica(e) od Brazila naovamo, a naš stari problem sada izgleda veći nego ikada ranije. Pred samu pandemiju naši stoperi su imali kakav/takav kontinuitet igara: od petorice koji ozbiljno konkurišu za dvije stoperske pozicije, trojica su igrala redovno. Ermin Bičakčić, kao vjerovatno prvi izbor s obzirom na činjenicu da igra u solidnom bundesligašu imao je diskontinuitet, a tako je i u nastavku sezone. Sakupio je 21 nastup na 32 utakmice, a u tim nastupima ukupno 1252 minute. Toni Šunjić je u 16 utakmica (od 22) igrao 17 minuta više od Ermina; inače je standardan u Dinamu iz Moskve, a dio sezone je bio povrijeđen (baš kao i Bičakčić). Ervin Zukanović (trenutno povrijeđen) je nakon egzotičnog izleta u S. Arabiju oživio karijeru u talijanskom SPAL-u, gdje se ipak nije ustalio u prvoj postavi pa je u 6 utakmica sakupio 473 minute. Njegov SPAL se grčevito bori za opstanak, ali sve su prilike da će se vratiti u Seriju B. Marko Mihojević je za Erzgebirge Aue (2. Bundesliga) odigrao 26, a Kovačević za poljsku Koronu Kielce 30 utakmica.
Kada ovim podacima dodamo činjenicu da Zukanović i Mihojević ne konkurišu za svoje timove poslije nastavka sezona, da je Šunjić zadnji put igrao 13. marta ove godine, problem izgleda još veći.
Stoperi koji su se ranije dovodili u vezu sa reprezentacijom BiH, prije svih Emir Dilaver (Dinamo), Dino Aslanagić (Royal Antwerpen) i naš stari poznanik Jozo Šimunović (Celtic) očigledno ne žele igrati za istu, pa ih treba konačno preboljeti i zaboraviti, baš kao i Ognjena Vranješa.
Nova imena
Da nam se slučajevi poput navedenih, ali i Ibrahimovića, Seferovića, Halilovića, Gudelja i drugih ne bi ponovili, potrebno je upotrijebiti sve moguće resurse i pod našu zastavu dovesti mlade igrače koji već sada obećavaju igrajući u najjačoj konkurenciji.
Bećir Omeragić (FC Zurich, stoper, 18 godina) je prioritet nad prioritetima. Već neko vrijeme se spominje u medijima, ali je to nedovoljno. Sa ovim dječakom se mora obaviti razgovor, a ako jedan nije dovoljan, onda još jedan i još jedan (često čujemo, pogotovo u kontekstu naše reprezentacije da ne treba nikoga moliti da igra. Ipak, treba razumjeti ovoga i ovakve momke, koji nisu odrasli u našoj zemlji, kojima su neke druge zemlje dale sve. Ne treba moliti, ali treba ih se upoznati sa planom (ako ga ima), staviti im do znanja da trebaju našoj zemlji, popričati s njima uživo a ne preko novina). U ovoj sezoni Bećir je već skupio 18 nastupa u najjačem švicarskom rangu, ustalio se u jednoj od najjačih tamošnjih ekipa pa, kao takav, sigurno zaslužuje mnogo veću pažnju Saveza. Jasno, igrač za A reprezentacije, bez nepotrebnog kaljenja u bilo kojoj od mlađih selekcija.
Anel Ahmedhodžić (Malmo FF, stoper, 21 godina) je također na vrhu liste prioriteta. Iza sebe već ima uspješnu seniorsku sezonu u švedskom Malmeu (31 utakmica), igra za mladu švedsku reprezentaciju, ali je nedavno u jednom razgovoru za naše medije rekao da još nije donio konačnu odluku gdje će nastupati „kada poraste“. Dovoljan razlog za mnogo veći angažman Saveza.
Njegov kolega iz mlade švedske reprezentacije je Dennis Hadžikadunić (FC Rostov, stoper, 21 godina), koji također već sutra može zaigrati u našoj najboljoj vrsti.
Njih trojica imaju prosječno više minuta u igri ove sezone od naših najboljih pet stopera. Imajući u vidu da su uz to i u prosjeku mlađi za oko 12 godina od njih, crveni alarm u Savezu se ne smije ugasiti dok njih trojica ne obuku najljepši dres na svijetu- dres reprezentacije Bosne i Hercegovine.
(Sportske.ba)
