PIŠE: Mladen Bošnjak
Neuobičajeno sam se zagrijao za izbor predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. Upravo zbog toga što sam iz sred srca i iz petnih žila navijao za Davora Šukera, velikog golgetera, svjetskog strijelca, učenika Andrije Vekića, miljenika Ljupka Petrovića, biser granu Ćire Blaževića, dijete ravne Slavonije…
Možda je upravo ta slavonska veza prevagnula da navijam za aktualnog predsjednika, možda mi navijačku taštinu i dan danas griju njegove majstorije na grbavim i tvrdim ledinama „od Vardara do Triglava“, možda sam, na koncu, neopravdano i neracionalno na Šukerovoj strani.
Sve je to pomalo utjecalo na moje opredjeljenje (koje ustvari nema blage veze s konačnim izborom delegata Skupštine HNS-a), ali lik i djelo Darija Šimića, protivkandidata Šukerovog, u najvećoj su mjeri odredili su moje tipovanje. Naime, taj momak već godinama vrlo agresivno, pritom neukusno, naivno i, naravno, neučinkovito, rovari, cmizdri, panjka, kukmači, nariče, tražeći poziciju u hrvatskom nogometu.
Prvo je zube slomio na Zdravku Mamiću, jedinom europskom liku u hrvatskom nogometu (nota bene – Šuker je svjetski lik), velikom menadžeru, mešetaru, dispečeru, trgovcu i ulagaču koji se jednako dobro snalazi u društvu bezobrazno bogatih arapskih vlasnika engleskih klubova i cigana-tamburaša čije instrumente „kiti“ novčanicama od 500 eura. Mamić je veći gospodin kad na stolu kida košulju nego Dario Šimić u Lisinskom, Mamiću se više vjeruje kad psuje nego Šimiću kad mu „curi med iz usta“, i bilo je logično da izvršni predsjednik Dinama otpiri ambicioznog mladca poput maslačka.
Potpomognut slabašnim autoritetima Stipe Pletikose i Marija Stanića, a vođen užasno lošom procjenom, Dario Šimić je krenuo u borbu za mjesto predsjednika Nogometnog saveza u susjednoj državi. I propao, naravno. Gotovo 90 posto tamošnjih nogometnih djelatnika podržalo je Šukera. Šimić je još jednom „otpuhan“!
Zašto sve ovo iznosim s nekim posebnim merakom? Pa, zato što se Dario Šimić razbacivao poštenjem, transparentnošću, čestitošću, čistim računima, korektnim odnosima, itd. A on je vlasnik nekakve punionice (ili tvornice) vode u Zagrebu. Priča mi jaran iz djetinjstva, donedavni uposlenik Šimićeve tvrtke, da je vlasnik izgradio feudalne odnose u firmi, da je „muljao“ s vodom iz vodovoda, da ne plaća doprinose, da su plaće bijedne…
E, onda sam se ja upalio kao Šukerov navijač. Nije ni on bez grijeha, nije baš poletan. Šuker je globtroter, svjetska marka, ali HNS je u njegovom mandatu mogao više. Puno više. No, njegovi grijesi su minorni u odnosu na grijeh same pomisli Šimićeva izbora. Ovo sam, također, ispripovjedio kao upozorenje onima koji kod nas moraliziraju, koji prosiplju patetične fraze, a kad se dočepaju mrve vlasti, jao podanicima. Takvih je u nas puno.
