Kada bi tražili, veoma teško bi pronašli grad u regionu pa i šire sa većim brojem stanovnika, privrednim i administrativnim centrom regije (Tuzlanski kanton) koja primjera radi, broji stanovnika skoro kao kompletna Crna Gora – a da ima jadnije i tužnije stanje u sportu…
Riječ je o Tuzli, onoj istoj Tuzli koja je ne tako davno iznjedrila velika imena bh. i jugoslavenskog sporta. Od najbolje rukometašice svih vremena Svetlane Kitić, do legendarnog Mirze Delibašića. Mirza Teletović, Jasmin Hukić, Mirsad Dedić, Zlatan Saračević, Mara Lakić, Miralem Halilović, samo su neka od velikih imena koja su proteklih decenija bil ponos tuzlanskog sporta. Danas, niti klubova, niti nekih novih klinaca koji bi mogli biti nova Mara ili Huka, nema na vidiku…
Tuzlansko Jedinstvo bilo je ženski prvak Evrope u košarci, nekadašnja prva petorka Sloboda Dite činila je okosnicu košarkaške reprezentacije a u Mejdanu padali evropski velikani. FK Sloboda je uvijek bila stabilan prvoligaš u bivšoj državi, a i u postratnom dobu često je stvarala kvalitetne igrače a bilo je i povremenih izleta u Evropu.
Poslije pravnog gašenja nekadašnje KK Sloboda Dite, njen nasljednik kako ih zovu u gradu soli, OKK Sloboda već više od decenije u domaćem prevenstvu igra tek epizodnu ulogu bez bilo kakvih značajnijih rezultata.
Nekadašnji prvaci BiH u rukometu, rukometaši Slobode jedina su koliko toliko svjetlija tačka tuzlanskog sporta, jer se svakako uspjehom u takvom sivilu može nazvati sedmo mjesto u domaćem prvenstvu i to opet zahvaljujući angažmanu i volji par entuzijasta. Pitanje je do kad…
Ženski rukometni klub Jedinstvo ugašen je, pazite sada, jer klub nije uspio na pravi način opravdati sredstva od 5000 KM dobijenih iz gradskog budžeta za 2019. godinu. Nakon toga, najtrofejniji gradski klub iz budžeta nije dobio niti marke! Daleko od toga da smo pobornici toga kako javni novac treba trošiti bez pravdanja i kako ko hoće, ali nevjerovatno pa pomalo i suludo zvuči informacija da u Tuzli očito „od drveta ne vide šumu“, pa su snage u gradskoj upravi usmjerili na peglanje administracije dok su očito zažmirili na suštinu – postojanje kluba koji predstavlja grad! Ne, nisu zažmirili, zato što oni i slični njima ne znaju drugačije. Tu su da zadovolje formu, neko ih je izabrao, nije kriv neki viši referent za nešto što je tu i što ne zna. Kriv je naopako postavljen sistem.
Kuglaši u Lukavcu, Olimpijskog bazena niti u planovima, teniski klubvi sami se snalaze…
Sport u Tuzli definitivno se raspao po šavovima i za sada se ne nazire bilo kakav napredak. FK Sloboda naredne sezone ponovo će igrati 1. Ligu Federacije i to poslije možda najlošije sezone u historiji kluba u kojoj je Sloboda upisala tek jednu pobjedu i osvojila šest bodova. Jad, tuga i čemer.
Košarkašice Jedinstva životare već godinama i na samom su dnu u domaćem prvenstvu, dok su npr. u obližnjim Banovićima košarkašice proteklih godina punile vitrine kluba duplim krunama.
Kada su u pitanju ostali sportski kolektivi u Tuzli, nema se ništa značajno spomenuti. Nekadašnji prvaci u futsalu Bosna Kompred ili po novom Sloboda igra 1. ligu Federacije, muška odbojka ne postoji a ženski odbojkaški klub Sloboda na samom je dnu u Premijer ligi BiH.
Kuglaši Slobode već godinama igraju u dvorani u Lukavcu, jer u njihovom gradu nemaju sluha za obnovu kuglaške dvorane, čak su im i generalni sponzori iz obližnjeg Lukavca, pa valjda samo iz poštovanja prema matičnom gradu predstavljaju isti, iako je Grad na njih očito zaboravio. Navodno bi Grad konačno u ovoj godini trebao rekonstruisati kuglašku dvoranu, što je obećanje koje traje godinama.
Ni plivački klub koji je godinama davao reprezentativce BiH nema mnogo sreće, jer Tuzla nema Olimpijski bazen, a kako stvari stoje neće ga imati niti u bliskoj budućnosti, dok se isti npr. grade u Zenici i Mostaru koji će tako stati uz bok Sarajevu, Banja Luci i Trebinju…
I dok teniski klubovi iz Tuzle sa divljenjem po društvenim mrežama dijele informacije kako se u sarajevskoj Općini Novi Grad, grade moderni otvoreni i zatvoreni teniski tereni, u Tuzli se isti sa tribinama ruše, pa je TK Sloboda nedavno započeo rekonstrukciju novih terena iz vlastitih klupskih sredstava.
Ko je kriv za raspad tuzlanskog sporta?
Većina sportskih klubova u Tuzli djeluje pod okriljem Radničkog sportskog društva Sloboda. U njihovom statutu stoji da im je cilj koordinacija i razvoj sporta u Tuzli kroz podršku klubovima, promociju zdravog načina života i sportskog duha.
Interesantno, budžet Grada Tuzla za prošlu godinu iznosio je 98.106.431,63 KM.
Prilikom raspodjele gradskog novca za sport, posebna tranša ili grant se odnosi upravo na RSD Sloboda koja zatim isti raspoređuje klubovima koji se nalaze pod okriljem ovog društva. Zanimljivo za istaći je činjenicu da društvo već godinama vode osobe koje su politički bliske lokalnoj vlasti.
O strateškom pristupu, planovima razvoja ili uključivanju u rad bivših sportista koji bi svojim znanjem, iskustvom, menadžerskim sposobnostima možda i mogli nešto napraviti, suludo je i govoriti.
Teško će vam u u tuzlanskim klubovima bilo ko objasniti metodologiju i način raspodjele novca prema klubovima od strane RSD Sloboda.
O tome kako i na koji način RSD Sloboda upravlja tuzlanskim sportom, najbolje svjedoče rezultati klubova u protekloj deceniji. Upravo toliko dovoljno je reći i tu ćemo se zaustaviti kada je u pitanju rad i organizacija ovog društva, jer sve dalje zaista nema smisla.
Budžet Grada se više nego uduplao za 10 godina – sport propao!
Posebno zanimljiva činjenica jeste da je budžet Grada Tuzla za 2024. godinu bio više nego duplo veći, nego 2014. godine. Naime, budžet za 2024. godinu iznosio je 98 miliona KM, dok je 2014. bio tek 41 milion KM.
Posebno zanimljiva činjenica jeste da su sportski kolektivi u Tuzli ostali na istom nivou prihoda iz budžeta, prema određenim informacijama čak i manjem nego je to bilo slučaj prije deset i više godina!
Zašto pišemo o budžetu u kontekstu sporta? Zato da zaobiđemo sve floskule o modernim načinima upravljanja i privatnom kapitalu, jer u Tuzli čak niti privatnom kapitalu ne dozvoljavaju potpuni ulazak u strukture klubova koji su brend ovoga grada.
Osim toga, jasno ko dan je da u svim većim gradovima sa prostora bivše Jugoslavije, veliki gradovi pa čak i država snažno stoje iza svojih klubova.
Tako je npr. KK Zadar proglašen od stateškog interesa za Grad Zadar koji ga finansira sa oko 1.2 miliona eura godišnje iz budžeta, Podgorica finansira KK Budućnost sa ravno milion eura godišnje, dok se u kasu kluba iz Morače slije i dodatnih 2 miiiona eura iz državne kase.
Da ne idemo predaleko, i Kanton Sarajevo ali i gradske vlasti prepoznale su svoj interes u strateškom finansiranju KK Bosna koja je prije nekoliko dana izborila povratak u ABA ligu.
Sportski klubovi iz Tuzle žive od mrvica, finansiranje se svodi na način da se „zakiti“ svakoga po malo, a rezultati svake godine izostaju.
Ni tuzlanski klubovi nemaju jasne strategije razvoja, koju je ako ćemo biti iskreni teško i razviti uopće, pogotovo ako nemate jasno definisan priliv novčanih sredstava kako bi se mogao planirati godišnji budžet, razvoj i sportski ciljevi.
Definisati npr. četverogodišnji razvoj skoro je nemoguće kada svake godine kao na lutriji čekate koji će iznos klub dobiti iz gradskog budžeta, tačnije od strane RSD-a, jer on često varira. Tako je FK Sloboda u 2019. godini kada je obilježavala 100 godina postojanja iz gradskog budžeta dobila oko 1.8 miliona KM, dok je ove godine u povratničkoj sezoni u Premijer ligu BiH dobila tek 390.000 KM operativnog novca. U takvom disbalansu i totalnom nesrazmjeru prilikom podjele gradskog novca, niti najbolji menadžer svijeta ne bi mogao napraviti jasan plan i strategiju razvoja.
Tuzlansku privredu ali i Kanton, sport u Tuzli jednostavno ne zanima
Nije cilj ovog teksta samo da se krivica prebaci na Grad Tuzla koji u svakom slučaju snosi najveću odgovornost, ali treba sagledati i ostale segmente koji su doveli do kraha tuzlanskog sporta.
Naime, veoma je teško pronaći bilo koju od ozbiljnih tuzlanskih kompanija koja je proteklih godina prepoznala svoj interes u finansiranju tuzlanskih klubova. Bilo je ruku na srce nekoliko pojedinaca ili kompanija koji redovno gase vatru i pomažu koliko toliko, ali daleko je to od bilo kakve ozbiljne priče. Čak šta više, u Tuzli imate kompanije koje su tužile klubove, jer im nisu na vrijeme vratile pozajmice od npr. 10 000 KM! Kao da te kompanije nisu nastale u Tuzli i kao da im glavni potrošači i kupci nisu upravo građani Tuzle. Nivo društvene odgovornosti od strane privede u „gradu soli“, ravan je nuli!
Neki će prstom uprijeti u npr. Tuzlansku pivaru koja je također jedan od brendova ovog grada ali i tu treba biti realan. Naime, radi se o jednoj od rijetkih kompanija koja je proteklih godina ipak pružala finansijsku podršku sportskim kolektivima u ovom gradu. Neko će reći da mogu i trebaju više jer su reprezent grada ali ako se uzme u obzir činjenica da većinom tuzlanskih restorana i ugostiteljskih objekata dominira strani i regionalni pivarski lobi kao i da proizvoda iz Tuzlanske pivare čak nema niti u ponudi, onda se zaista treba zapitati, koga i zašto bi trebala sponzorirati Tuzlanska pivara? Nije nam cilj bio da ovaj tekst u jednom dijelu ode u EPP ili skriveni marketing, ali stvari ponekad treba nazvati pravim imenom bez bilo kakvog sakrivanja.
Kada je u pitanju pomoć od strane kantonalnih institucija čije je sjedište upravo u Tuzli, tu tek nema riječi o nekoj značajnijoj podršci.
Pravdat će to pojedini činjenicom da su u Kantonu na vlasti one političke opcije koje su na suprotnim stranama u odnosu na one koji vladau u Gradu Tuzla, ali bilo je itekako i perioda kada su na pozicijama moći u Tuzlanskom kantonu bili upravo oni koji dolaze iz istih političkih opcija kao u gradskoj upravi. ali se ništa značajno nije promjenilo.
Tuzlanski kanton jednostavno ne zanima niti fudbalski, košarkaški, rukometni ili bilo koji drugi klub da bi se strateški stalo iza njega, kao projekat kantona ili tuzlanske regije. Primjera radi, MUP Tuzlanskog kantona nije želio niti čuti za ideju da se FK Sloboda kao jedini premijerligaš sa tog kantona oslobodi plaćanja troškova policije prilikom organizacije utakmica, a čega su npr. Željezničar i Sarajevo oslobođeni od strane MUP-a KS.
Ali kada se desi da reprezentacija BiH u košarci ili rukometu nastupa u Mejdanu, tada imamo ministre i premijere u prvim redovima, jer se valjda vole slikati. Pitanje je da li će u godinama koje dolaze uopće imati i priliku…
Da suprotni politički stavovi i pozicije moći na relaciji Kanton-Grad, ne moraju nužno značiti i podjele, pokazuje prošlosedmični primjer iz Zenićko-dobojskog kantona. Naime, pazite sada, Vlada ZDK upriličila je potpisivanje ugovora za klubove sa područja grada Zenice koji su obuhvaćeni Zakonom o klubovima od posebnog značaja za ZDK, pri čemu će npr. samo NK Čelik od kantonalnih vlasti dobiti 700 000 KM!
Kanton od pola miliona ljudi i grad koji je centar tog kantona nemaju pristojan stadion koji bi mogao ugostiti reprezentaciju BiH u nekom prijateljskom susretu. Tušanj već godinama liči na ruševinu i u očajnom je stanju, a sjeverna tribina još nikada u potpunosti nije završena. I dok npr. Velež godinama gradi „ciglu po ciglu“ stadion koji će uskoro biti jedan od najljepših u BiH, tužna i porazna činjenica je da Grad Tuzla i Tuzlanski kanton ne mogu zajedno skupiti desetak miliona KM da bi se od Tušnja napravio barem solidan stadion sa još jednom tribinom. Primitivizam i neznanje razaraju Tuzlanski kanton i Tuzlu!
Navijači šute – prazne dvorane i stadioni kao odraz društva
Na kraju, postavlja se pitanje šta o svemu misle navijači i građani Tuzle, zašto oni ne podignu glas, pitat će se neko? Nema ih! Jednostavno ih nema, ne postoje, uništeni su, ubijeni u pojam, ubijeni na taj način da su im uspjeli zgaditi sport i sve što ima veze sa tuzlanskim sportom.
Nekada su isti ti navijači punili Mejdan i Tušanj, a danas je tu tek koja stotina „bolesnika“, nepopravljivih optimista koji se nadaju boljim vremenima.
Sama činjenica da utakmice OKK Slobode u Mejdanu posmatra tek koja stotina ljudi ili da FK Sloboda ne proda više od 300 godišnjih ulaznica i članskih karti, dovoljno govori o tome.
O tome svjedoči bolna činjenica sa jedne od posljednjih domaćih utakmica FK Slobode za koju su najvatreniji navijači animirali građane Tuzle danima da dođu u što većem broju kako bi se finansijski pomoglo Slobodi. I zamislite, nakon takvog animiranja i pozivanja starog i mladog na Tušanj, ukupan broj prodatih ulaznica za Sjevernu Tribinu iznosio je 54, dok je na zapadu prodato stotinu ulaznica više, tačnje ukupan broj prodatih ulaznica za utakmicu koja ja trebala biti kao „pomoć za Slobodu“ iznosio je 178! Teško i neobjašnjivo za dati bilo kakav razuman komentar.
Iako bi u nekim ranijim vremenima mogli, evo sada nećemo porediti Tuzlu sa Splitom, Novim Sadom, Nišom, Rijekom… kao gradovima približne veličine i broja stanovnika poput Tuzle. Evo, uporedit ćemo Tuzlu sa npr. Novim Pazarom koji je manji i ima manji broj stanovnika nego Tuzla, za oko 20 milona KM ima manji budžet nego Tuzla, ali isto tako ima moderan fudbalski stadion, fudbalski klub sa većim budžetom od Slobode, klub koji se bori za izlazak u Evropu i kojeg u prosjeku prati između 6000 i 8000 navijača po utakmici i klub osim grada finansiraju privrednici Novog Pazara.
Tuzlanskom sportu, neko je davno rekao „laku noć“, a građani Tuzle i zaljubljenici u sport kojih je sigurno puno više od 178, samo se nadati mogu i sanjati da će se narednih godina pojaviti neko ko će reći „dobro jutro“.
Do tada, preostaje im samo da žive u najgorem noćnom košmaru za tuzlanski sport.
Postoji li rješenje za spas i bolje dane? DA!
Kada bi pojedini gradski moćnici koji su na funkcijama skoro već dvije decenije pristali najprije razgovarati sami sa sobom, analizirati svoje greške pa prvo sebi ako ništa priznali, da to što su mislili da rade najbolje i nije baš tako dobro, mogao bi se očekivati neki pomak.
Prije svega, Grad Tuzla mora što prije definisati način finansiranja sportskih klubova. Sistem „svakome po malo“ očito ne pije vode i razvaljuje tuzlanski sport.
Otvoreno ćemo napisati: klubovi poput FK Sloboda, OKK Sloboda, RK Sloboda, ŽKK Jedinstvo kao klubovi prve grupe moraju i trebaju biti proglašeni klubovima od strateškog značaja za grad i shodno tome imati posebno definisan procenat izdvajanja iz budžeta Grada.
Činjenica da se je za RSD Sloboda planirano tek nešto manje od 2% gradskog budžeta koji za 2025. godinu iznosi 91 milion KM, dok susjedna Bijeljina izdvaja čak 4% itekako je porazna!
Tuzla definitivno treba i mora povesti računa o sportskim klubovima ali ne na način da se iz budžeta dijeli šakom i kapom bez jasnog plana i strategije.
Da budemo do kraja pošteni, skoro jednako kako što je odgovoran Grad, toliko su vrlo često odgovorna i nemarna bila rukovodstva tuzlanskih klubova, pa smo vrlo često svjedočili slučajevima da se gradska tranša planirana za godinu potroši za par mjeseci i to na namirenje dugova iz prošlosti ili trošenje bez jasnog cilja, pa kada na naplatu dođu dugovanja, čeka se i moli pred vratima gradske za rebalans budžeta, ne bi li se namirila dospjela dugovanja i privremeno ugasila vatra. Takav način poslovanja na nivou seoskih zadruga nema nikakve šanse za opstanak!
Da bi uooće zahtjevali jasno definisano i strateško finansiranje, klubovi ali i sam Grad morali bi zajednički učestvovati u izradi strateškog dokumenta, nacrta ili izradi organizacije i šeme poslovanja klubova koja bi se planirala za period od npr. četiri godine.
U jednom eventualnom, takvom dokumentu mora se jasno planirati način rada, troškovi, prihodi, rashodi, obaveze, sportski ciljevi koji se planiraju ostvariti. Klubovi bi morali imati ozbiljne upravne ali i nadzorne odbore koji će kao i ostala javna preduzeća podnositi redovne godišnje izvještaje. Samo na taj način moguće je stvoriti prije svega stabilne klubove koji ne žive od danas do sutra nego imaju jasno definisan plan razvoja. Suludo je i pomisliti da npr. FK Sloboda dio gradske tranše koju dobije može potrošiti za dan ili dva na namirenje starih dugova.
Kada bi i ako bi Grad na sebe preuzeo ovakvu odgovornost, definitivno bi se upravo i iz tih razloga moralo razmišljati i o vanrednom rebalansu budžeta za sredstva kojim bi se prvo riješila određena dugovanja ili potpisali sporazumi o otplatama a zatim definisali jasno utvrđeni budžeti.
Jedino na ovakav, strateški način sportski kolektivi iz Tuzle mogu krenuti u neku bolju budućnost. Za početak, najvažnije je stvoriti stabilne kolektive, koji će prije svega biti ozbiljan sportski klub, sa jakim i organizovanim omladinskim pogonima, unutrašnjim uređenjem, pa tek onda sve ostalo.
Ni rezultat se ne smije tražiti na silu, sama pomisao da npr. FK Sloboda igra Premijer ligu sa 390 000 KM operativnog novca više je nego suluda. Prosječan budžet za opstanak u domaćem prvenstvu premašuje iznos od 3 miliona KM. Ukoliko u takvo uređenom sistemu, neki budući upravni ili nadzorni odbor procjeni da Sloboda ne može igrati Premijer ligu jer nema dovoljno sredstava, onda i ne mora! Jer cilj prije svega treba biti stabilan i organizovan klub a sportski rezultat i napredak može biti samo kruna strateškog razvoja, plana i dugogodišnje organizacije. Ukoliko je ista jasno definisana, onda se za vrlo kratko vrijeme može doći i do rezultata.
Tuzla prie svega mora imati sportske kolektive koji su od strateškog interesa za grad, što naravno ni na koji način ne znači zapostaviti ostale, ali stvari se moraju jasno posložiti.
Upravni odbori klubova moraju planirati prihode, rashode, obaveze, dobiti, a nadzorni odbori sve kontrolisati i podnositi godišnje izvještaje. Naravno, sportski klubovi nisu kompanije pa se i ne može sve gledati samo kroz prizmu bilansa stanja i uspjeha, ali pored ozbiljne organizacije koja je na prvom mjestu, klubovi bi morali imati i jasno određene osobe odgovorne za unapređenje i razvoj sportskog segmenta.
Klubovi će u takvom sistemu na mnogo lakši način privući i sponzore, pa možda u budućnosti i kroz neku promjenu statuta omogućiti i ulazak ozbiljnog privatnog kapitala po sistemu javnog-privatnog partnerstva ili na neki drugi način.
Sve se može kada se ima volje, a kada postoji volja pronađe se i način…
M.Kusturica
