Prije dvadesetak godina u NSBiH je za generalnog tajnika došao Munib Ušanović. Stigao je iz kabineta tadašnjeg premijera vlade F BiH Edhema Bičakčića.
U NSBiH je Ušanović zamijenio Ivicu Mioča, čuvenog igrača, trenera, sportskog radnika…
Dolaskom Ušanovića u Savez počela je “nova era” bh.nogometa. Svakim danom bilo je burno i turbulentno. Sve do njegovog umirovljenja.
Nekako u to vrijeme u NSBiH je angažman, kao koordinator U 21, dobio Šener Bajramović. Željino dijete. Kasnije će Bajramović, tada jedan od rijetkih s profi licencom, dva fakulteta, tri putovnice i jedini koji je stažirao u madridskom Realu, postati selektor mlade reprezentacije BiH. Poput perača zlata sakupljao je po cijeloj BiH talente i sastavio vrlo potentnu mladu selekciju. Išao je u RS u Lukavicu, kada su Mladić i Karadžić još “mirno šetali oko Pala”. Bajramović se nije plašio. U Hercegovini je našao Sašu Papca, Dalibora Šilića, Dragana Blatnjaka. Ispred nosa generalu Miji Jeliću i “vatrenima” uzimao je igrače. Gradio je multietničnu reprezentaciju. Kakvu BiH već dvadeset godina želi svijet. I ne uspijeva.
U Bajramovićevoj momčadi igali su, između ostalih: Rometo, Alen, Džemo, Edin, Saša, Bojan, Dalibor… Mladići svih nacija…
I kada je bio na korak da na svjetsku scenu lansira jednu izuzetno nadarenu generaciju, bio je smjenjen. Što voljom pojedinaca u NSBiH, što svojom nespretnošću i brzopletim izjavama. Opleo je tako Bajramović po direktoru saveza i generalnom tajniku, koji su odobrili i potpisali njegov angažman u Savezu. Otkaz je uslijedio taman kada je Bajramović bio dogovorio dolazak, tada dvadesetjednogodišnjeg švedskog dragulja bh.korijena Zlatana Bajramovića. Možda je nekima u NSBiH i zasmetala lakoća s kojom je Šener trasirao Zlatanu put ka Sarajevu.
“Šah-mat” uslijedio je neočekivano. Ušanović je potpisao otkaz Bajramoviću. Koji se, slučajno ili ne, u nekim projekcijama pojavljivao i kao kandidat za generalnog tajnika. Što je Ušanoviću bio jasan signal šta treba raditi. Bajramović je smjenjen, kasnije i Ušanović. Istina iskusni trener nakratko se vratio, uspješno vodio olimpijski tim, a potom postao umirovljenik.
Jučer su se na Baščaršiji za šahovskom tablom sreli stari znanci. Ušanović i Bajramović. I evocirali uspomene iz tih burnih dana. Bilo je i povišenih tonova, ali su oba zajedničkog “neprijatelja” našli u trećoj osobi. U zajedničkom prijatelju. Koji je svjedočio tom susretu za šahovskom tablom. Razmjenili su “Šenko i Uške” brojeve, nazdravili jedan drugom i dogovorili novi susret za umirovljeničkom mramornom šahovskom tablom. Bajramović još nije digao ruke od klupe. Poput nesalomivog Miroslava Blaževića tvrdi da je u najboljim godinama. Poručuje da samo on trenerski može spasiti Želju i od domaćih talenata, afirmacijom i prodajom istih napuniti kasu. Ono što nije znao, tvrdi Bajramović NSBiH.
Nema sumnje da je susret dva nekadašnja uposlenika Saveza i vatrena “neprijatelja” izazvao pažnju običnih promatrača. Kojih je sve više. Ne radi šaha, već zbog nogometnih zgoda i nezgoda koje mogu čuti od Ušanovića i Bajramovića.
(E.K./Sportske.ba)
