Vodstvo hrvatskog nogometnog prvaka Dinama potvrdilo je Igora Jovićevića za novog trenera, postavši tako već 22. trener “modrih” u “eri Zdravka Mamića”.
Zdravko Mamić je postao član Izvršnog odbora Dinama 2000. godine, a tri godine poslije imenovan je izvršnim dopredsjednikom Dinama i od tada počinje njegova era vladavine u Dinamu, ali i hrvatskom nogometu.
U travnju 2011. klub je promijenio ime u Građanski nogometni klub Dinamo, a Mamić je postao izvršni predsjednik, dok u februaru 2016. postaje savjetnikom kluba.
U junu 2018. osuđen je na šest i pol godina zatvora zbog izvlačenja gotovo 117 miliona kuna iz Dinama, zbog čega je odmah trebao završiti iza rešetaka, ali je pobjegao u BiH prije presude. Osim Zdravka Mamića, nepravomoćno su osuđeni i Zoran Mamić, Damir Vrbanović i Milan Pernar, piše Hina.
U 20 godina njegove formalne i neformalne vladavine klubom, kroz Maksimir su prošla 22 trenera, neki i više puta.
Rekorderi su Branko Ivanković i Krunoslav Jurčić koji su po tri puta preuzimali “modru” klupu i svaki put dobili otkaz.
Najveći uspjeh ostvario je posljednji Dinamov trener Nenad Bjelica.
Preuzeo je momčad u maju 2018. godine i na klupi ‘modrih’ ostvario je fantastične rezultate. Osvojio je dva naslov prvaka, a Dinamo je i milimetar do treće titule. Prezimio je s ‘modrima’ u Europi’ nakon 49 godina čekanja doguravši do osmine finala Europske lige, dok je ove sezone izborio plasman u Ligu prvaka gdje je Dinamo do zadnjeg kola bio i igri za prolaz. Dinamo trenutačno vodi na ljestvici sa 65 bodova, 18 više od Rijeke.
Mamićeva era je započela kratkom epizodom Hrvoja Braovića koji je u novembru 2000. zamijenio Marijana Vlaka. Braović se zadržao tek par mjeseci jer je u travnju 2001. na njegovo mjesto zasjeo Ilija Lončarević koji se na klupi Dinama zadržao godinu dana.
U aprilu 2002. Vlak je preuzeo Dinamo, ali kratko, tek mjesec dana, a umjesto njega došao je Ćiro Blažević. Zatim su slijedili Nikola Jurčević jednu sezonu (2003/04), da bi u sezoni 2004/05. Dinamo promijenio pet trenera. Sezonu je započeo Đuro Bago, nastavio Nenad Gračan, pa Lončarević, Zvjezdan Cvetković, a završio Josip Kuže.
U novembru 2006. dolazi Ivanković koji se zadržao do januara 2008. Do kraja sezone momčad vodi Zvonimir Soldo, ali potom se vraća Ivanković, koji nakon pet mjeseci po drugi put dobiva otkaz. Slijede Vlak, Kruno Jurčić, te Velimir Zajec koji je samo osam utakmica sjedio na klupi Dinama.
U augustu 2010. momčad preuzima Vahid Halilhodžić i traje samo jednu sezonu. Vahu naslijeđuje Jurčić, ali je i njegov drugi pokušaj završio otkazom u demcembru 2011. Umjesto njega priliku je dobio Ante Čačić i držao se za kormilom do novembra 2012. kada je dobio otkaz. Treći put na užarenu maksimirsku klupu sjeda Jurčić, ali ovoga puta nije bilo “treća sreća”.
U augustu 2013. i treći put ‘leti’ s klupe. Momčad privremeno vodi Damir Krznar, a u septembru 2013. treći put se vraća i profesor Ivanković. “Tanac” je ovoga puta izdržao najkraće, samo mjesec dana. Momčad je do kraja polusezone trebao voditi sportski direktor Zoran Mamić, ali se zadržao do jula 2016. kada odlazi u Saudijsku Arabiju.
Umjesto Zorana Mamića, momčad je preuzeo Zlatko Kranjčar, koji je nakon svega dva i pol mjeseca podnio ostavku premda je izborio plasman u Ligu prvaka.
Bio je to njegov treći odlazak s Dinamove klupe, ali prvi za Mamićeve ere. Kranjčar je prvi put na klupu Dinama stigao 1994. godine te se zadržao do 1996., a drugi je put vodio momčad tokom 1998.
Kranjčara je privremeno naslijedio Željko Sopić, vodivši momčad tri utakmice nakon čega je stigao Ivajlo Petev. Bugarski stručnjak je vodio Dinamio jednu sezonu, a onda u julu 2017. uoči starta prvenstva dobio otkaz.
Umjesto njega stigao je Mario Cvitanović, kojeg je u martu 2018 zamijenio Jurčević. Nakon manje od dva mjeseca i on je dobio otkaz, a u maju 2018. stigao je Bjelica. On se zadržao do aprila ove godine.