Jedna od najboljih rukometašica svih vremena, Svetlana Ceca Kitić, već dva mjeseca boravi u Tuzli.
Došla je u posjetu roditeljima, Ivki i Dušku, ovdje je zatekla pandemija koronavirusa, i prije nego što se vratila u Beograd, zatvorile su se granice i morala je ostati u Tuzli.
– Tu sam kod roditelja. Oboje su stari i bolešljivi. Mami je 78, a tati 84 godine, treba im pomoći, pogotovo u ovo vrijeme izolacije za starije osobe – kaže legendarna rukometašica, koja je rođena u Tuzli prije 60 godina, gdje je i počela igrati rukomet.
U beogradskom Radničkom ostvarila je blistavu karijeru. Tri puta je osvajala naslov prvakinja Evrope, ima i trofej Kupa kupova Evrope s tim klubom.
S reprezentacijom bivše zajedničke države ima bronzu sa svjetskog prvenstva u Mađarskoj 1982. godine, kao i dvije medalje s olimpijskih igara, srebro iz Moskve 1980. godine, te zlato iz Los Angelesa 1984. godine. Najboljom rukometašicom svijeta svih vremena proglašena je 2010. godine.
Poznata je i po veoma burnom životu. Čak pet puta se udavala i ima troje djece. Najkraći brak bio je prvi, s Blažom Sliškovićem, koji je trajao četiri mjeseca.
– Ovdje sam s kćerkom Marom Bogunović, koja je također igrala rukomet. Sin iz drugog braka, Nikola, živi u Njemačkoj, kao i najmlađa, Aleksandra – objašnjava.
Ceca Kitić igrala je za tri reprezentacije. Najprije za Jugoslaviju, a poslije raspada, za Srbiju, te za BiH. Jedno vrijeme obnašala je dužnost direktorice ženske reprezentacije BiH.
Karijeru je završila u Radničkom iz Beograda u pedesetim godinama života. Prije toga, sredinom prošle decenije, igrala je za tuzlansko Jedinstvo, u isto vrijeme kada je dres tog kluba nosila i kćerka Mara. Potom je godinu dana bila sportska direktorica tuzlanskog kluba.
U Tuzli će ostati dok se ne otvore granice. U gradu smo je sreli kod Male pijace, gdje je došla da se opskrbi cigaretama.
– Za sada smo tu gdje jesmo. Osim roditelja imam u Tuzli još rodbine, ali i prijatelja s kojima, zbog pandemije koronavirusa, kontaktiram uglavnom telefonom – zaključila je Svetlana Kitić u „blic“ razgovoru za Fenu.
Izvor: Fena