Piše: Mirnes Muminović
Igraš Euroligu, igraš za državu zemlje u kojoj nisi rođen, postaneš heroj Turske 2014 godine kada zabiješ trojku za pobjedu protiv Australije, dobro se sjećam te utakmice i mog radovanja jer je neki Bosanac iz Žepča dao poene..
I sinoć…….
U atmosferi i navijanju kakvog nisam vidio zadnjih godina u BiH, u prelijepom ambijentu, u kojem bi svaki igrač poželio igrati.
Ružnu mrlju na cjelokupnu utakmicu stavio je kapiten ekipe Orlovika bivši reprezentativac Turske Emir Preldžić, koji je u toku utakmice pljunuo našeg igrača Bešovića, a nakon toga mu i prijetio.
Nažalost nakon tog poteza oba su igrača dobila tehničku. Nakon toga prilazio je i kapitenu Ahmediću te na sličan način pokušavao da isprovocira, uz dopuštenje sudijske trojke od kojih je jedan nakon poluvremena od strane oca (trenera) i verbalno napadnut.
Tokom cijele utakmice, na svaku reakciju prilazi hvata se za glavu, ispod koša u trećoj četvrtini psuje majku sudiji koji ne smije svirati ništa, jer ako svira imat će oca (trenera) na leđima pa konta bolje ne svirati, i tako jedno 20 tehničkih kako u prvoj tako i u drugoj utakmici i nažalost to prolazi…
Mislim kao profesor sporta, neko ko radi dugo u košarci sa djecom i starijim, da takve stvari ne smiju da se dešavaju, ako želimo zajednički podići nivo košarke u našoj zemlji, posebno zbog mladih igrača koji dolaze a sinoć i u jednom i u drugom timu ih je bilo i imali su zapaženu ulogu Delić, Cvitanović, Ramić, Duvnjak, Đaltur, šta će oni naučiti od kapitena koji pljuje protivničke igrače, ili “ganja” sudije po terenu i svlačionicama.
Ljudi koji se bave košarkom u Savezu, sudije moraju razmišljati o tim stvarima, nedopustivo je da jedan igrač od 20 utakmica u sigurno 19 napravi ispade zajedno sa ocem, a iza sebe ima takvu karijeru.
Prošle sezone imali smo Mirza Teletović koji je možda i najveće ime u Bosni i Hercegovini i koji je igrao za svoju domovinu, i vidjeli smo kako se ponaša pravi sportista tokom cijele sezone.
Ekipi trenerima i upravi Orlovika Nansi čestitam na zasluženoj pobjedi i osvajanju prvog mjesta, također dječaku kojem sam bio trener Hakim Delić čestitam i sinoć iako poraženi bio sam ponosan na njega i njegovu igru.