PIŠE: Mladen Bošnjak
U poznatom međugorskom hotelu sve se vrti oko Zdravka Mamića. Najpoznatijeg i najuspješnijeg sportskog menadžera u istočnoj Europi. U ugodnom restoranskom ambijentu Mirko Barišić, Tomislav Marčinko, nekolicina prijatelja… I, naravno, njegova obitelj.
Mamić svjež, razgovorljiv, dobro raspoložen. Sinoć se slavilo, kaže. Uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije i njegov rođendan. Slavonske tambure i naumilniji bosanski glas dali su poseban štih slavljeničkoj atmosferi. Hanka Paldum, dakako, bila je gošća na veselju Dinamovog podpredsjednika.
Jutros na sudu u Sarajevu. Dobre vijesti: Nema osnova da bude izručen Hrvatskoj.
A, zapravo, nema niti osnova da ga se uopće progoni, da se sve pravosudne sramote i trakavice, čiji su akteri rigidni političari, zaborave i da se, na koncu, „pokriju“ uništavanjem Zdravka Mamića. Ta cijela farsa, taj pravosudni igrokaz, ustvari, prozirna je ujdurma nekolicine propalih „biznismena“, neuspješnih nogometnih menadžera udruženih u fantomsku grupu „Naš Hajduk“, nekoliko prosječnih političara koji im se dodvoravaju, i frustriranog dijela slabašnog, korumpiranog i teško oboljelog hrvatskog pravosuđa.
Četrnaest (14) nogometaša koje je on odgojio, o kojima je skrbio, čije je karijere nadzirao, čije je transfere realizirao, nastupilo je na proteklom Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Upravo njegovi igrači bili su kičma „vatrenih“ koji su zadivili svijet. Posebno Luka Modrić! Samo je vizionar poput Mamića vjerovao u tog krhkog dječaka, samo njemu nije bio slabašan, nizak, blijed, zbunjen, uplašen. Samo je Mamić vjerovao da može vratiti posrnulog i otpisanog Domagoja Vidu. U očima pola Hrvatske bio je čudak kad je najavljivao velike karijere Maria Mandžukića, Dejana Lovrena, Šime Vrsaljka, Badelja, Pjace, Jedvaja, Kovačića…
I zato je s punim pravom slavio. Zaslužio je i reski zvuk tamburica i božanski pjev Hanke Paldum.
Jedan dio hrvatskih nogometnih navijača – ali ne onaj sirotinjski dio, onaj koji navija, koji dere glasnice, već onaj dio koji pravi pomutnju u hrvatskom nogometu i kojemu smeta uspješni potpredsjednik Dinama – puca od zavisti. To je onaj dio koji se lažno predstavlja kao nogometne pravovjernike. Onaj koji ugrožava život Zdravku Mamiću.
No, opće je uvjerenje da će veliki nogometni mag sve preživjeti i nastaviti stvarati jaki europski Dinamo. U tom i takvom klubu naći će se mjesta za dosta talentirane bosnaskohercegovačke djece koja će jednog dana činiti okosnicu reprezentacije. Bosne i Hercegovine, nadamo se.
Preživjeti će čovjek kojemu navijači Dinama ne mogu zaboraviti da skrbi o velikom Stjepanu Lamzi, da je legendarnom Rudiju Belinu osigurao uvjete za ugodnu i udobnu starost, da je u život vratio Ismeta Hadžića, da nije zaboravio Zorana Panića u Batočini, Dragana Bošnjaka u Kanjiži…
Nekadašnji nogometaš ljubuške Sloge, pa prekaljeni i vrijedni član uprave Veleža, fanatični kibicer nogometnih zbivanja, Gojko Medić, koji u zdravlju i veselju apsolvira devetu životnu deceniju, stisnuo je Mamićevu desnicu, izljubio ga, i uručio mu iskrenu sportsku, ljudsku i zasluženu čestitku:
-Zdravko, sine…
