Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina Muris Jabandžić “Tigar ” bio je jedan od najtalentovanijih golmana na jugoslovenskim prostorima. Bilo je to vrijeme kada je svaki haustor imao vrsne čuvare mreže.
Kao takav dospio je čak u beogradsku Crvenu zvezdu. Karijeru je završio u svom TOŠK-u. Osamdesetih godina briljirao je Vukašin Vuko Petranović. Branio je u Dinamu, Veležu, Turskoj, Sloveniji. “Vuko” je i devedesetih branio za Sarajevo, ali i još neke regionalne klubove. Nije zaboravio BiH kada je bilo najteže za Bosnu i Hercegovinu, kao što će njega zaboraviti oni koji su došli “na gotovo” u Savez.
Zaboravili su šta je Petranović sve činio i podnosio da bi afirmirao BiH i savez, koji će tek kasnije biti primljen. I neki bošnjački internacionalci izbjegavali su pozive kada se igralo za humane akcije, ali kao poruka FIFA-i i UEFA-i da prime NSBiH i reprezentaciju u svoje članstvo. Zahvaljujućim tim utakmicama, na koje je o svom trošku dolazio Vukašin, NSBiH je već 1996.godine postao punopravni član, a reprezentacija igrala svoje prve kvalifikacije. Bio je i na prvim pripremama reprezentacije u Velikoj Kladuši. U proljeće “96”.godine.
Kasnije su ga zaboravili. Što je popratni “imidž” nogometnih skorojevića od kojih i danas neki drže svoje udobne fotelje.
Devedesetih i 2000-tih vrlo uspješno u svim klubovima branio je Emir Hađiđulbić. Velež, Olimpik, Čelik… Uvjek najbolji u svom timu.
Danas su nakon toliko godina za istim stolom “Tigar”, dugogodišnji sportski radnik, Petranović i “Đulba” ili Hadžija kako mu tepaju prijatelji i bivši saigrači. Muris ih je okupio u Tešnju. Evocirali su uspomene, pričali o zlatnim vremenima.
– Nemate pojma šta mi znači sjediti s ovakvim ljudskim i sportskim gromadama – pohvalio se Emir.
Baš kao što se nedavno Adnan Bobić, Veležov i jedan od najboljih golmana u BiH hvalio kada se slikao s Hadžijom. Kao što su mnoga djeca stala na gol radi Jabandžića i Petranovića. Lijepo je vidjeti tri nekada vrhunska golmana iz tri različite generacije. Slobodan Janjuš, Vuko Petranović, Emir Hađiđulbić su tu, ali niko ih iz NSBiH ne zove. Barem za savjet. Oni nisu na gubitku. Na gubitku je Savez što se nikad nije odužio ovakvim asovima. Nikad nije kasno…
(Sportske.ba)
