Vlatko Glavaš, bivši kapiten i trener reprezentacije, koji je devedesetih godina stavio ruku na “Ljiljane” i glavu na panj, najvjerovatnije neće biti tehnički direktor u NSBiH. Ne zato što ne ispunjava uslove iz ponovljenog konkursa. Naprotiv, Glavaš ima sve uslove. Tih devedesetih godina Savezu je, budimo pošteni i priznajmo, dobro došao svaki Hrvat ili Srbin. Glavaš, kao kapetan bundesligaške Fortune bio je i podoban i odličan igrač. I hrabar.

Što mu danas nedostaje u biografiji koju je priložio na konkurs za direktora reprezentacije? Ništa. Danas se ne traži hrabrost, ne “pikaju” se utakmice u Bundesligi, nastupi u reprezentaciji… Danas se traži podoban kadar. I poslušan. Po mogućnosti da mu do mirovine fali pet, šest godina. Kako bi “nabio” prosjek. Takav kandidat treba Savezu. I zato su Glavaševe šanse male. Skoro nikakve. Zato je konkurs ponovljen. Navodno, jer kandidat za kojeg se čuva direktorsko mjesto nije imao sve reference. Pa su kriteriji malo “mekši”.

Moguće da će Glavaš “pasti” na intervjuu. Recimo, nema brkove i odmah tu izgubi dragocjene bodove. Sve je moguće. U fudbalskim kuloarima špekuliše se kako će novi direktor dobiti “trinaestu” platu i ono što sleduje ostale uoči predstojećih praznika. Priča se, a gdje ima dima…

I ostala mjesta na konkursu su rezervirana za podobne. Primat će se po ključu. I po rodbinskim vezama. Recimo, izvjesni Milorad O Lale- znam jednog drugog Milorada, zadužio je NSBiH, pa i njegova mezimica očekuje ugovor. Već neko vrijeme radi “volonterski” u savezu.

Ima još kandidata koji čekaju rješenje o stalnom radnom odnosu. Naprimjer Dinko, sin Bogdana Čeke, nekadašnjeg dopredsjednika NSBiH, radi u press službi. Dalibor Šilić i Zoran Erbez kandidati su za neka mjesta u Savezu. Po ključu, jasno. Zato vrijeme Murat Jaha posjećuje tradicionalne raznorazne izbore i prima u ime NSBiH nagrade za “životno djelo”. Jaha umjesto selektora Sakiba Malkočevičevića, koji je odveo kadete na Evropsko prvenstvo.

I zato se ne treba čuditi i nervirati. Pogotovo vi navijači, patriote, vi koji trošite zdravlje i novce da bodrite reprezentaciji, što nam talenti idu pod zastavu susjednih reprezentacija. Ima vremena kada ćemo roniti suze za Burnićem i ostalim talentima. Gospoda u savezu je trenutno zauzeta i okupirana borbom za fotelje i nove mandate. Rade se intervjui sa kandidatima, padaju konkursi, primaju se specijalne nagrade, lobira se za nove pozcije… Daleko je Rusija.

I, ako mislite da je Bh. Telecom porodična firma, gdje uglavnom, rade familije, varate se. Savez je primjer kako se pazi rodbina, prijatelji, braća, kćeri, sinovi… Konkursi su formalne prirode. Tako se priča na sve strane. I ne treba čuditi ako opet padne, jer će biti daleko više nezadovoljnih, nego onih koji će se udomiti do penzije.

(Rijad Ikanović/Sportske.ba)