Na ljeto 2014. došao je u Real kao jedan od najboljih igrača upravo završenog SP-a, plaćen 75 milijona eura. Niti tri godine kasnije, nije ni rezerva u finalu LP u kojem njegov klub trijumfira.

James Rodriguez trebao je postati Realov velikan i tokom prve sezone činilo se da će i tako biti. Jer ljevicom koja šalje navođene lopte bilo u mrežu (17 golova) ili suigračima za gol (18 asistencija) i čitanjem igre izluđivao je protivnike i oduševljavao navijače. Ali, druga sezona postala je problematična prije nego je i počela. Odbio je zahtjev novog trenera Rafe Beniteza da se ranije vrati s produženog odmora nakon Copa Americe, nakon čega je slijedila povreda i teško probijanje kroz konkurenciju, pa je igrao manje i bio gotovo duplo manje učinkovit (osam golova, deset asistencija).

Nova promjena trenera nije mu donijela ništa dobrog, jer Zidane je promijenio ekipu uvođenjem Casemira, a kasnije su Jamesu mjesto uzeli Isco i Asensio. Treće i posljednje sezone u Realu, James je bio jako dobar, s 11 golova i 13 asistencija, ali jasno je bilo da se srozao na status treće rezerve i da mora ići. S tim se, kao i s ograničenom minutažom, nikako nije mogao pomiriti, čak ni kada je bilo jasno da odlazi iz Reala.

Snimka uz tekst iz Cardiffa najbolje dočarava u kakvom stanju kolumbijski as u Realu. Dok njegovi saigrači slave historijski uspjeh što su postali prva ekipa koja je odbranila naslov prvaka Evrope, James Rodriguez, treći najskuplji igrač u povijesti kluba, koji u finalu nije uspio biti niti u zapisniku, sam, s noge na nogu hoda prema klupskom autobusu u utrobi stadiona.