Kada se na Koševu svojevremeno izgovaralo ime Vuleta Trivunovića, navijači bordo tima ustajali su i aplaudirali, skandiravši ime ovog nekad sjajnog defanzivca i bespoštednog borca, koji je branio bordo boje u dva navrata – od 2005. do zime 2007, godine, te od 2013. do ljeta 2014. kada je na Koševu i okončao rano karijeru u 31. godini, zbog povrede, a dres Sarajeva obukao je 82 puta.

Nekadašnji reprezentativac naše zemlje već niz godina je u trenerskim vodama gdje se odlično snašao i već ostvario neke zapažene rezultate poput onog na klupi Borca s kojim se vratio u Premijer ligu BiH 2017. godine, a trenirao je još Slobodu (MG) i Kozaru, da bi proljetos stigao na klupu federalnog prvoligaša GOŠK-a s kojim je odmah krenuo ostvarivati pozitivne rezultate, sve do prekida sezone zbog epidemije korona virusa.

Trivunović je nedavno s Gabeljanima u okviru priprema za novu sezonu gostovao na Grbavici gdje su plavi slavili s 2:1, a večeras ih čeka nova veoma jaka provjera protiv Zrinjskog.

Biraju jake rivale

Vule Trivunović se za Sportske.ba osvrnuo na duel s plavima, govorio je o aktuelnom igračkom kadru i ambicijama svog ovog kluba, o susretu s velikim prijateljem Husrefom Musemićem, podsjetivši tako na neka prijašnja vremena kada je nosio bordo dres, tokom kojih je jedan događaj posebno obilježio njegovu karijeru, a tiče se i nekadašnjeg fudbalera Sarajeva Albina Pelaka.

– Idemo nekim ispravnim putem, ali u fudbalu se nikad ne zna. Znaš kako to ide u fudbalu. Nekoliko mjeseci pauze je utjecalo na to da me dočeka dosta novih imena u klubu. Ovo je inače bio prvi put da sam kao trener gostovao na Grbavici. Po meni smo jako dobro stajali na terenu i drago mi je bilo vidjeti momke kako su hrabro odigrati susret protiv velikog protivnika, kazao je na početku naš sagovornik.

– Prije Želje smo igrali protiv Veleža. Ekipa je u tom meču djelovala baš onako kao mlada i agresivna, primili smo taj neki gol, u nastavku smo postigli jedan, ali onaj za pobjedu nije htio u mrežu. Ono što sam vidio u duelu s Veležom je da imamo materijala i to je odlično. Na Grbavici nas je dočekao jedan fanstičan teren, a kako je meč tekao mi smo bili sve bolji i bolji. Mi smo namjerno izabrali jače rivale koji će nas umoriti i pripremiti za ono najteže, ali i koji će nam pokazati koliko su moji igrači spremni u ovom momentu, dodao je Vule.

Potom je govorio o susretu sa svojim bivšim šefom.

-Što s tiče susreta Husrefa Musemića, sreli smo se na Grbavici i mogu slobodno reći da je on prije svega moj veliki prijatelj. On je jedan sjajan stručnjak od kojeg se moglo dosta naučiti i čiji savjet svaki primim vrlo ozbiljno. Inače, osim sa svojim bivšim trenerom, ostao sam u kontaktu s nekim momcima s kojima sam igrao ranije, poput Dupovca koji je u moje vrijeme igranja u Sarajevu bio još klinac, zatim tu je i Pape Ihtijarević, Avdić, Alaim.., priča nam Trivunović.

Udar na instituciju

Kada je Musemić krajem prošle godine, kolo prije kraja jesenjeg dijela sezone, skandalozno smjenjen na poziciji šefa struke Sarajeva koje je bilo u vrhu tabele, što je izazvalo pravi revolt među navijačima bordo tima, Trivunović je također bio neprijatno iznenađen potezom Uprave bordo kluba.

– Sjećam se utakmice na Koševu, između Sarajeva i Borca 2013. kada je meč prekinut zbog upada navijača Sarajeva koji je s bakljom pretrčao teren i zaletio se na navijače Borca. Tada sam igrao u Sarajevu u utakmica je registrovana sa 3:0 za goste. Musemić je te polusezone bio drugi i čovjek je i tada smjenjen. Ako se vratiš unazad shvatiš da to što se dešava njemu nije slučajnost. Tada je bio drugi, a sad je bio prvi, i ponovo je smjenjen. Nikada neću podržati te stvari. Uvijek kažem ono što mislim i ovog ću puta. Velika je njemu nepravda nanesena. Husref je i kao igrač učestvovao u osvajanju titule prvaka tadašnje Jugoslavije, a kasnije je i kao trener osvajao sve i postizao odlične rezultate u Evropi. Kad uradiš potez poput smjene Musemića udaraš na instituciju trenera zaposlenog u jednom ozbiljnom klubu. I šta onda da očekuju drugi treneri kad dođu tu, ističe Trivunović, koji smatra je Musemić dostigao najviši trenerski nivo i da zaslužuje novi veliki angažman.

– Mislim da je Musemić, uz Amara Osima, jedini koji sutra ima svako pravo da dobije priliku voditi reprezentaciju BiH. To su jedina dva čovjeka, nakon svih ovih godina, o kojima se može i treba razmišljati kao mogućim kandidatima. Kada oni to postanu, prvi put će nakon dugo vremena državni tim imati veliku podršku i u Sarajevu koja već dugo izostaje, mišljenja je trener kluba iz Gabele.

Od 2006. godine sve do danas navijači Sarajeva, kad govore o Trivunoviću, često se prisjete njegovog duela sa Albinom Pelakom u jednom od vječitih derbija, nakon kojeg je tadašnji igrač plavih, koji je podigao pravu prašinu u sarajevskom fudbalu i cijeloj BiH prelaskom s Koševa na Grbavicu, ostao teže povrijeđen i šest mjeseci se oporavljao.

Pojedinci i danas smatraju da je Trivunović namjerno jače udario Pelaka iz „osvete” zbog prelaska u redove ljutog gradskog rivala.

– Taj derbi smo mi dobili na proljeće 2006. 1:0 na Grbavici, a Pelak se povrijedio nakon jednog duela sa mnom. Apsolutno nikakve namjere nije bilo s moje strane da povrijedim Albina, a ako kažem da mi je Pelak najveći prijatelj u bh. fudbalu onda je valjda sve jasno. Istina, tenzije su tada visoke bile u derbiju, bilo je mnogo duela jakih, ali ovaj moj i Pelakov nije bio uopšte strašan. Pelak je bio čovjek koji je najviše zaslužan za moj dolazak u Sarajevo, jer smo ja i on skupa još u selekciji U21 doživljavali sve i svašta počevši od 2002. na ovamo. Mnogo toga smo prošli zajedno, prisjetio se Vule, te nastavio:

– Sjećam se kad smo u Dundeeju iznad Koševa sjedili ja i on, i bio je tu Čala Janjoš, njegov kum. Govorili smo Albinu da ne ide nigdje, da ne radi gluposti, a bio je izrevoltiran nekim dešavanjima u i oko kluba. On je ipak odlučio da pređe na Grbavicu. Poslije kad se povrijedio, donosio sam mu hranu po dva puta na dan, brinuli smo se da mu ništa ne zafali. Njegova povreda mi je bila najteži momenat u karijeri, jer ja sam ostao tada u dojmu da ga ni dotakao nisam. I do dan danas sam ostao s njim dobar prijatelj, prisjeća se uvijek vrlo korektni Trivunović.

Uskoro reflektori

Kaže da je zadovoljan trenutnim igračkim kadrom koji je i prije prekida sezone iza nas pokazao da je sposoban za velike stvari.

– Iako je sve prekinuto, ne treba zaboraviti da smo mi s 3:0 savladali u četvrtfinalu Kupa BiH Rudar iz Kaknja i skoro stigli u polufinale. Već tada smo počeli da izgledamo kao jedna vrlo opasna ekipa. Pojačali smo kadar sa dva mlada igrača iz Borca, stigli su Turanjanjin i Arsić, zatim nekadašnji omladinac Partizana Radić, zadržali smo Simeunovića, Rizvanovića, Samardžića, Šivšića, Mihajlovića, Šantića i druge. GOŠK raste kao klub, u pripremi su i reflektori, ljudi koji vode klub daju sve od sebe, teren je kao tepih, a i pomoćnii teren je jako dobar, pohvalio je Trivunović svoj klub.

Za Prvu ligu FBiH smatra da je veoma tvrda.

– Ja stalno govorim igračima da nismo mi jedni koji želimo da se dokazujemo i da izborimo Premijer ligu BiH. Konkurencija nam je jaka u vidu Posušja koje se pojačalo, zatim tu je i novajlija Vis Simm Bau, te uvijek neugodno Goražde, kakanjski Rudar, TOŠK, zatim bivši premijerligaš Jedinstvo, koje se dosta pojačalo. Prva liga FBiH je veoma tvrda i jaka, smatra trener GOŠK-a.

Za kraj nam je otkrio da bi jednog dana volio sjesti na klupu kluba za koji je nekad igrao.

– Ne krijem da bi jednog dana volio voditi Sarajevo, to mi je velika želja. Da li bi kvalitetom mogao iznijeti taj teret, to ne znam, to bi pokazalo vrijeme. Ali ne bih sebi poželio nikada da sjedim na klupi nekog kluba 10 godina, mislim da to nije normalno. To je danas inače prava rijetkost. Danas Sarajevo vodi jedan čovjek, sutra će neki drugi, poslije njega neko treći, i tako to ide, to je potpuno prirodno. Sarajevo i Borac će uvijek biti klubovi čijim ću se uspjesima radovati sve i da nikada više ne budem dio istih, rekao je VuleTrivunović.

(M.K./Sportske.ba)