Bh. stručnjak i bivši reprezentativac naše zemlje, Bruno Akrapović, nastavio je nizati uspjehe s bugarskim Lokomotivom iz Plovdiva.
Prije nekih mjesec dana, kada nam se javio iz Bugarske, pričali smo tada o osvojenom Kupu, te zemlje iz 2019. godine.
Kako ga je osvojio, sastav Akrapovića tako je i odbranio vrijedan trofej u 2020, nakon što je sredinom ove sedmice u finalu (nakon regularnog dijela meča bilo je 0:0) nakon boljeg izvođenja penala (4:3) savladao sofijski CSKA. Nakon toga je uslijedilo veliko slavlje na stadionu s mnogobrojnim navijačima koji su stigli u glavni grad Bugarske, fotografisanje za historiju, dijeljenje autograma, zajednička pjesma, davanje izjava… može se reći da je Bruno u tom trenutku bio prva zvijezda Bugarske.
Proslava s navijačima
Ono „najjače”, što je obišlo fudbalsku evropsku, usljedilo je u svlačionici gdje je Akrapović, već po tradiciji nakon svake velike pobjede, poveo svoje izabranike poznatom pjesmom Bijelog dugmeta „Šta bi dao da si na mom mjestu”, ili preciznije, stihom iz te pjesme „Šta bi dao da možeš ovako, dići ruke, a puk da te slijedi…”, nakon čega je uslijedilo totalno ludilo.
– Da nije bilo te pjesme, ja ne bih postao trener. Kad sam bio mlađi i razmišljao šta bih volio napraviti u životu, shvatio sam da bih volio da povedem jednu masu ljudi da idu za mnom, jednu masu navijača, da podignem ruke i da su svi iza mene i da mi daju satisfakciju i motiv više da napredujem i pobjeđujem. To mi je vazda bila želja. A to sam pronašao u toj pjesmi koju volim pjevati onako za svoju dušu i koja me ispunjava, kazao je za Sportske.ba Bruno Akrapović.
Uspjeh koji je napravio s Lokomotivom još je veći ako se uzme u obzir to da su osvajanjem Kupa automatski osigurali mjesto u kvalifikacijama Evropske lige, a preostalih nekoliko utakmica u prvenstvu, kaže Akrapović, odigrat će karakterno i pošteno do kraja.
– Osvojio sam bugarski Kup dva puta u dvije godine i tako postao jedini strani trener kojem je to uspjelo, zbog čeka su me ovdje u Bugarskoj već izdigli na taj neki viši nivo, izgrađen je taj neki kult, što me raduje, priča nam Bruno, kojeg raduje i činjenica da je na stadionu bio prisutan veliki broj navijača.
– Bugari su dozvolili pet – šest hiljada navijača na stadionu, a ovo se igralo u Sofiji, pa su dozvolili malo više, bilo je preko 10.000 navijača na stadionu i atmosfera je bila odlična, kaže bh. trener.
Trebao je ranije otići
U rosteru Lokomotiva ove sezone nalazila su se i dva mlada bosanskohercegovačka fudbalera, Mirza Hasanbegović i Kenan Muslimović.
– Mirza nas je napustio iz privatnih razloga, ali i prije epidemije već je bilo nekih problema s njim. A Kenan je s nama, to je momak koji je potencijal, koji može postato dobar fudbaler, tehničar je odličan i ima dobar šut, a igra na poziciji napadača, kazao nam je Akrapović.
Iako nije vezano za tematiku ovog teksta, zamolili smo za kraj Akrapovića da nam da svoje mišljenje o prelasku Miralema Pjanića u Barcelonu, što je jedna od top tema ove sedmice u Evropi.
– Tu je sve jasno, to je tip igrača koji odgovara igri Barce. On je i ranije trebao da ode tamo, što se mene tiče, jer svojim načinom igre može pomoći ekipi sa Camp Noua, jer njegovi dubinski pasovi i taj način dodavanja nedostajali su Barci u posljednje vrijeme. Osim toga, koliko samo njegov dolazak u Barcelonu znači za naš fudbal i sve Bosance, o tome je suvišno govoriti, zaključio je Bruno Akrapović.
(M.K./Sportske.ba)