Piše: Elmir Ćera Ćerimagić
U atletici sam od 1997. nikad gore stanje nije bilo nego sad. Isključiv razlog za takvo stanje prepisujem našim predsjednicima Atletskog saveza BiH. Kao što znate kod nas u BiH skoro sve mora biti po troje, tako i u našem Savezu. Imamo jednog predsjednika iz reda Srba, jednog iz reda Hrvata i jednog iz reda Bošnjaka… Međutim kod nas ne vrijedi pravilo da su dvije glave pametnije od jedne, bar ne u ovom slučaju u BH atletici.
Zašto sam se odlučio da napišem ovaj post?
Jučer dobijem informaciju da se lobiralo unutar upravnog odbora BH atletike da se donese odluka da Savez ne šalje naše atletičare na Svjetsko prvenstvo u Peru 🤔 Razlog nema para! Ko god vodi bilo koju organizaciju zna da nije da nema para, već da nema znanja da se pare naprave ili da tematika koja se treba finansurati nije prioritet.
U ovom postu ću se dotaći samo predsjednika, neću ostalog osoblja BH atletike, jer muka mi je naše navike da ribu čistimo od repa, dok ista smrdi od glave.
Predsjednik ispred reda Srba je Duško Ivičić on je jasno i glasno rekao da on ne može donijeti pare u Savez jer institucije iz Republike Srpske ne žele da daju pare u državni savez. Ovo je dovoljno.
Predsjednik ispred red Hrvata je Đurđica Šišul uvažena dama kojoj se priča zasniva na tome kako je nekad bilo, kako je ona nekad trčala. Po mom mišljenju ista je bez znanja i hrabrosti da donese smjele i kvalitetne odluke i da pravi bolje uslove u BH atletici što je pokazala kroz zadnja dva mandata, već je samo smjela i znana da donosi odluke kad nekoga treba kazniti i kad treba nekome osporiti djelovanje i progres.
Predsjednik ispred reda Bošnjaka je Suad Kaknjo BH biznismen koji je zaboravio da atletika postoji i mimo Amela Tuke.
Kažu da nema atletike u BIH, pa kako da bude kad je ovo trojstvo doprinijelo sljedećem:
– reprezentativnih priprema nema toliko dugo da smo i zaboravili kad ih je zadnji put bilo
– kad putujemo sa reprezentacijom na takmičenja djeca nam skupljaju između sebe dresove kako bi imali u nečemu nastupati
– treneri koji putuju pod reprezentacijom plaćaju sami sebi putne troškove i smještaj (osim jednog ili dvojicu za koje domaćin pokriva troškove)
– niti jedan trener u BiH nema neku novčanu naknadu od Saveza
– jedna licencirana staza u cijeloj BiH i ta ista nije napravljena zahvaljujući savezu već načelniku Rogatice
– niti jedan atletičar u BiH nema neki vid stipendiranja ili financiranja od strane Saveza
– nema sistema licenciranja i unapređivanja trenera, a da ne pričam o sistemu da se neki trener pošalje negdje vani na doedukaciju ili da se dovedu neki mentori da nam donose znanje
– nisu u stanju kupiti električni startni pištolj već sudija na pogrešnom startu viče STOJ!
– itd.
I kad vam se iz ovakvog gore napisanog okruženja pojave dva talenta koja su ostvarila normu za Svjetsko prvenstvo, što znači da je to pravo čudo jer za te norme Savez nije ništa pomogao, umjesto da ih objeručke privole i kažu hvala vam što imamo nekoga poslati na Svjetsko, oni unutar Upravnog odobra pokrenu pitanje da se ta djeca ne šalju na isto prvenstvo jer nema para… Ček ček, tu nije kraj… Za ova dva atletičara Svjetska atletika plaća sve, ne Savez, a problem je u troškovima jednog trener jer drugi bi platio sam za sebe jer smo tako naviknuti… I na kraju svega donijeli su odluku da ipak pošalju djecu, a da treneri plate sebi što je po treneru cca 6000KM, ako hoće da idu, ako neće djeca će ići sama i nek se snalaze u dalekom Peru.
Hoćete li još jednu anegdotu s kojom sam stvarno dobio sliku kakvi ljudi vode Savez… Dolazi moja atletičarka u Savez i prilaze joj uvažena dva člana predsjedništva i govore joj trebala bi ti preći kod drugog trenera on je bolji. Nastavljajući joj se obraćati: ti si dosta veći potencijal od one male, ona je nekako debela i ne može daleko dogurati… Ne bave se svojim poslom da namaknu pare što im je obaveza, al se bave tuđim poslom i šire razdor što im nije posao. Imena iz ove anegdote nisam istakao jer me je stid da ne dovedem određene djevojke u neželjenu situaciju, al morao sam anegdotu istaći da bi vam ukazao kakvi nam ljudi vode Savez i s čim se bave.
Hoćete li još nekih stvari tipa kako ima para za neke a nema za druge, kako se svađaju ko će na konferencije putovati, kako se nastupa na necertifikovanim stazama itd… Ako hoćete novinari bujrum, sve ću vam reći…