PIŠE: Branko Stipković (portal Prve HNL), specijalno za Sportske.ba iz Zagreba
FOTO: Robert Valai
Azteca, tako se zove caffe-bar u Kranjčevićevoj ulici do kojeg se od Zagrebova stadiona dolazi pokraj Inine pumpe i najpopularnije gradske pizzerije Karijole. To je između Badalićeve u kojoj je živio političar Ivica Račan i Ogrizovićeve u kojoj je djetinjstvo proveo trener Ante Čačić. Nasuprot hotelu Laguna iz kojeg je uoči SP-a u Italiji ‘90 Ivica Osim zamalo potjerao Dejana Savićevića; možda su ga namolili Marinko Boban i Đuro Prosinečki, otac Zvonimira odnosno Roberta…?
Robert je ovog utorka kasnio akademsku četvrt:
– Oprosti, zeznuo me san, još sam u američkom ritmu a razlika je devet sati.
Isprika nepotrebna. Nije žrtva poneku minutu izgubiti zbog takvog asa i gospodina. Pogotovo stoga što se s njim po običaju – dobiva.
– Što se tiče utakmica sa SAD-om (0:0) u Los Angelesu pa Meksikom (0:1) u San Antoniju, jako sam zadovoljan. Baš smo bili dobri.
Amerikance bi svladali da je Haris Medunjanin iz penala pogodio mrežu umjesto vratnice?
– Ne bunim se ni ovako. Gostovali smo bez glavnih igrača, etabliranih inozemaca. Došao je jedino Haris, zato što je iz Philadelphije. Plus Ibrahim Šehić iz azerbajdžanskog Qarabaga. Dečki iz naše U-21 selekcije i klubova domaće lige bili su, zapravo, fenomenalni, budućnost BH-nogometa je zagarantirana.
Istaknuli su se Marijan Ćavar (20) koga je nedavno od Zrinjskog Mostar kupio Eintracht Frankfurt, njegov vršnjak Darko Todorović (Sloboda Tuzla), Gojko Cimirot (Standard Liege), Luka Menalo i Stjepan Lončar (Široki Brijeg), Dino Beširović (Radnik Bijeljina), Almir Bekić, Elvis Sarić i Mersudin Ahmetović (Sarajevo), Goran Zakarić (Željezničar).
– Ma, svi. A velikoj većini bili su to prvi nastupi za reprezentaciju, i po prvi put su bili zajedno.
Čuo se Prosinečki s vedetama, koje uskoro namjerava obići. Pod br. 1 „Talijane“, napose svjetske klase Edina Džeku (Roma) i Miralema Pjanića (Juventus):
– Ne trebam je pričati što su i kakvi su, to je svima poznato. Ljudi su standardni u vrhunskim klubovima. U Italiji ću se naći i sa Senadom Lulićem (Lazio) te s Ervinom Zukanovićem (Genoa). Ove srijede krećem za Sarajevo, sjednica Izvršnog odbora Saveza je u petak, zatim ću do nogometaša, prethodno snimiti tko kada i gdje igra.
Podrazumijeva se i posjet engleskoj koloniji?
– Da, Asmiru Begoviću (Bournemouth), Seadu Kolašincu (Arsenal) i Muhamedu Bešiću koji je iz Evertona otišao u Middlesbrough pa očekujem punu eksploziju.
Hvali Edina Višću, vihor zdesna Istanbul Basaksehira čija je zvijezda već osam sezona, solidno se drži Ermin Bičakčić (Hoffenheim). Drago mu je zbog Cvijanova sina Denija Miloševića (Konyaspor), krivo zbog Mehina sina Kenana Kodre kome prijelaz iz Osasune u Mainz zasad nije najsretniji…
– Ognjen Vranješ je u AEK-u, Toni Šunjić u Dinamu Moskva, Haris Duljević u Dynamu Dresden. To nam ide u prilog jer vani svi stječu dodatnu dozu profesionalizma.
Što je s Vedadom Ibiševićem (Hertha)?
– Moramo se sastati i razgovarati. Ipak mu ide tridesetčetvrta, pitanje je hoće li, ima li motiva.
Ne manjka kandidata ni u susjedstvu:
– Veseli me transfer Izeta Hajrovića (Werder Bremen – Dinamo Zagreb), uvjeren sam da će se razmahati. U Maksimiru je i najbolji član izvanredne BiH garniture U-21 Amer Gojak, naravno da me interesira i Armin Hodžić. Iz Rijeke pak Zoran Kvržić.
Na raspolaganju je i Jozo Šimunović, negdašnji Plavi stalan u mladim hrvatskim selekcijama?
– Razmišljam o njemu, nadam se da će vratiti pozicije u Celticu.
Tino Sven Sušić loše je prošao u Izraelu?
– Nešto ga je bremzalo. Ponovo je u Belgiji, valjda će ići nabolje. Vidjet ćemo.
Avdija Vršajević više nije aktualan?
– Ne znam je li i dalje u Osmanlisporu?
Izbor je širok, izabranici kvalitetni, potentni. Za pretpostaviti je da ni ambicije nisu skromne?
– Dapače. Neodlazak na EP 2020. smatrao bih totalnim neuspjehom!
Do kontinentalne završnice stiže se i Ligom nacija:
– Mi smo u drugoj jakosnoj kategoriji. Mislim da su Irci iz Belfasta i Austrijanci partneri po mjeri. Uzdam se u naš novi val, a ako poneki rutiner vlastitom voljom i ode, nema straha za korektnu popunu i dopunu.
Uživa neupitnu podršku vodstva Saveza?
– Ne kažem da ona nije važna; lijepo je kad te uprava želi i cijeni.
Prezident Elvedin Begić za nj je bio odmah, sto posto, ostali isto tako. Kako i ne bi kad su angažirali stručnjaka nesagledivih obzora, ktome prilično jeftinog u usporedbi s onim što bi mu dali mnogi drugi…?
– Plaća nije bila primarna. Čast je, ugoda i izazov raditi u zemlji čije nogometaše krasi smisao za igru, dribling, vic. Trik i trk. Krasi oduvijek.
Spominjala se i Slovenija?
– Bosna i Hercegovina je pravo rješenje.
Je li se u ovom kratkom vremenu uspio vidjeti sa starim učiteljem Ivicom Osimom?
– Još ne. Valjda ćemo se sresti u uredima nogometne federacije.
Njegov sin Amar bio je Robertu ozbiljan konkurent sa zapaženom potporom raznih struktura računajući i novinarsku?
– Zašto ne, nema greške. Posrijedi je demokracija. Kao što je legitimno pravo svakoga i svih, uključujući dakako i predstavnike medija, da imaju svoga favorita/ljubimca. S tim nemam apsolutno nikakvih problema, posve usmjeren otvorenoj suradnji u korist naše momčadi; svi smo u službi Zmajeva!
Sviđa mu se taj nadimak?
– Vrlo. Vjerujem u visoki let mojih Zmajeva!
Gdje će primati goste, u Zenici, Sarajevu ili Tuzli, eventualno čak i u Mostaru?
– U Zenici je kamp, što je prednost. Nije prednost što na Bilino polje stane tek 12.000 gledatelja. Gotovo triput manje nego na Koševo, što je značajna razlika. Što se tiče Tušnja i stadiona pod Bijelim brijegom, nemam pojma. Bremenito. Poanta je u infrastrukturi. Bi li Hrvatska mogla službene utakmice igrati u Koprivnici, Puli ili Vinkovcima? Ne bi.
Bi li šef komentirao odziv Hrvata i Srba u državni team?
– Stvar je jednostavna: ja nisam došao miriti, nego pobjeđivati! Zvat’ ću najbolje i najspremnije, željan napretka i uspjeha. Ne osvrćem se na osobne pobude, ako uopće postoje.
Opravdano se oslanja na članove stožera?
– U cijelosti. Gordan Ciprić i Dragan Spasić već mi dugo asistiraju. Provjereni, pouzdani. Kenan Hasagić je golmanska legenda, a Elvir Rahimić legenda moskovskog CSKA-a, svakako ne bez razloga.
Bosna i Hercegovina probila se samo na jedno spektakularno međunarodno natjecanje, SP u Brazilu 2014?
– Zaslužuje više, dalje, bolje. U redu, bio je play-off, dvaput s Porugalom i – s kim ono? – Republikom Irskom, Cipar je uništio aspiracije u zadnjem ciklusom okrećući 0:2 na 3:2. Događa se. Međutim, definitivno je red na BH!
Kontakti s bivšim izbornicima?
– Nemam nikakvih predrasuda, voljan sam popričati sa svakim.
Isplanirao je redoslijed prijateljsko-pripremnih susreta:
– U ožujku dva, 23. s Bugarskom u Sofiji, 27. sa Senegalom u Francuskoj. Onda 2. lipnja s Južnom Korejom u Seoulu. Afrikanci su nas tražili budući da u Rusiji dijele skupinu i s Poljskom, Azijati zato što će razigravati s dvije europske postave, Njemačkom i Švedskom.
Robert Prosinečki prekjučer je skoknuo da majke u Čemehovec, omiljenu zonu s one strane Zaprešića. Do kraja tjedna u Sarajevu će pronaći stan, dosta mu je života po hotelima. Obitelj – supruga i dvije kćeri – nastavljaju u Zagrebu. Odakle on u srijedu polazi via Brod i Doboj bijelim Hyundai Tucsonom zeničkih registracija, sponzorskim. Uglancanim i dotjeranim poput mladenke.
– Takav mora biti. Pa ne smije izbornik tako ugledne reprezentacije putovati prljavim vozilom, ode reiting do prvog semafora!
Sutra 2. dio: TRENER
