Nakon što smo protekle sedmice na našem portalu objavili tekst pod naslovom „Sumrak tuzlanskog sporta“, u inbox stranice, privatnim porukama, u komentarima javilo se desetine razočaranih navijača, simpatizera, privrednika pa čak i onih koji se nalaze na rukovodoećim pozicijama nekim od tuzlanskih klubova. Svi su manje ili više izražavali zajedničko ogorčenje i razočaranost trenutnim stanjem.

Međutim, u moru komentara na tekst, jedan se nekako posebna izdvojio:

„Užasna je tišina. Volio bih da kao autor mogu nazvati ovo košmarom, ali nije. Tišina je!“, napisat će jedan od ogorčenih navijača.

I upravo je tišina koja vlada godinama, a koja je nakon objavljenog teksta bila toliko glasna! Tišina toliko glasna u svim porukama podrške, tapšanja po ramenu, djeljenju istog mišljenja – a istovremeno uz toliko očaja i nemoći da se promjeni bilo šta, niti da se pokuša…

Tišina koja je obuzela i navijače tuzlanskih klubova, bivše i sadašnje sportiste, trenere, entuzijaste koji su uvijek i godinama dizali svoj glas i mjenjali stvari na bolje. Tišina koja počinje da boli, tišina kao odraz sumornog stanja. Tišina koja znači da bi svaki njihov „share“ na društvenim mrežama slučajno prekinuo tišinu koja nekome odgovara, a taj neko bi im mogao zamjeriti, pa će ostati bez „mrvica“. Bez mrvica koje su dovoljne tek da prežive i koje će i ovako i onako samo produžiti agoniju, a tišina biti sve tiša i jača…

Jer taj neko ko se osjeti lično prozvanim onda ima zaista veliki problem. Svi možda nekad mislimo da činimo i radimo najbolje što znamo i možemo, ali ako taj naš rad ne donosi rezultate ili čak šta više, ako se jasno ustanovi da je polučio užasne rezultate, onda bi trebali shvatiti da nešto treba mjenjati, analizirati svoje odluke, preispitati samog sebe, svoje saradnike i ustanoviti gdje je problem. Shvatanje po principu: „ovo je atak na mene“ samo će krizu učiniti još većom…

Gradski moćnici bez plana i ideje – do jutra kada će biti kasno, za njih!

Bolnu tišinu protekle sedmice nakratko je prekinula lokalna televizija RTV Slon koja je odlučila analizirati stanje u tuzlanskom sportu i tražiti odgovore, nekoliko dana nakon teksta koji smo objavili na našem portalu.

A onda količina standardnih i izlizanih floskula od strane većine sagovornika u okviru navedenog priloga, bila je dovoljna da shvatimo da je tuzlanski sport zapravo u jako teškom stanju.

Možda pomalo i subjektivno, ali izjave sagovornika, pogotovo onih koji se godinama i nešto pitaju, mogu se sažeti u jednu rečenicu: „Šta ćete, tako je kako je i bolje ne može bez privatnog kapitala“.

Eto kao nemamo više, a na osnovu ovoga što imamo, nudimo to što je takvo kakvo jeste. Tužno i očajno!

Iako daleko manji grad, napravit ćemo poređenje sa Širokim Brijegom koji bi koliko god se neko ljutio ili ne, istinski grad sporta u odnosu na Tuzlu tokom protekle dvije decenije! Zanimljivo je kako HKK Široki sa budžetom od oko 900 000 KM godinama unazad proizvodi igrače reprezentativnog kalibra iz svog omladinskog pogona, redovno je igrao ABA, sada ABA2 ligu, a bilo je i povremenih titula prvaka i osvojenih kupova. Jednako kao i fudbalski klub iz tog grada, koji je godinama jedan od najstabilnijih klubova u BiH, nekadašnji prvak BiH, osvajač Kupova i nerijetko evropski predstavnik BiH, sa desetinama fudbalera koji su iz njihovog omladinskog pogona stekli status reprezentativaca. Sve zahvaljujući sistemu i ozbiljnoj organizaciji, svemu onome što Tuzla npr, nema ili pak ne zna!

U jedan momenat ohrabrujuće, a u drugi opet zabrinjavajuće djelovat će izjava gradskog vijećnika koji navodno kaže da će se o Slobodi raspravljati ove godine, zapravo pokazuje neupućenost u stanje tuzlanskog sporta.

„Mi planiramo do kraja ove godine napraviti sjednicu Gradskog vijeća vezanu za FK Sloboda, gdje bismo govorili o problemima i da vidimo koje je to realno stanje Slobode. Jedni govore jedno, drugi govore drugo. Na kraju krajeva, moje lično mišljenje je da je jedini način da se pomogne Slobodi da se grad ne miješa u nju sa političke strane što je u prethodnih 30 godina bio slučaj. To se treba prepustiti stručnjacima da rade svoj posao“, rekao je Omer Berbić, vijećnik u Gradskom vijeću Tuzla.

Zaista želimo vjerovati da vijećnik Berbić ima najbolje i istinske namjere i da bi volio i želio jaku Slobodu, ali ovakva njegova izjava samo zapravo pokazuje tešku realnost u kojoj se Sloboda i tuzlanski sport nalaze, pa ćemo je dobronamjerno secirati:

Do kraja godine za Slobodu bi moglo biti već kasno, sjednica o Slobodi treba biti održana u najkraćem mogućem roku. Obzirom na tešku situaciju u kojoj se klub nalazi, svaki dan mogao bi da bude sudbonosan.

Grad bi konačno trebao da se ozbiljno umiješa!

Izjava da grad ne treba da se mješa sa političke strane tek je potpuno pogrešna, jer grad upravo treba početi da se miješa sa svake moguće strane – baš iz razloga jer to proteklih 30 godina nije bio slučaj!

Gradski moćnici često su Slobodu shvatali kao teret i nikada se nisu aktivno uključili i analizirali stvarno stanje. Tranše su se povećavanle i smanjivale i skoro uvijek se tražio neko od tuzlanskih privrednika ili entuzijasta ko će na sebe preuzeti odgovornost rukovođenja klubom.

Osim isplate tranši iz gradskog budžeta i ponekim rebalansom kad je potrebno gasiti požar, Grad Tuzla nikada se nije bavio ozbiljno Slobodom. Nikada se nije analiziralo stvarno stanje, predložo savremen model upravljanja uz upravne odbore koji imaju jasan mandatni period, izvještaje, nadzorne odbore… U Slobodi nikada nije uspostavljen ni blizu takav način upravljanja!

Nažalost, tako jedan veliki klub poslovao je poput najobičnije seoske zadruge, klub u kojem je bilo moguće da se kompletan godišnji predviđen iznos od gradske tranše potroši za par mjeseci, bez bilo kakve kontrole. A na sve to u gradskoj upravi su jednostavno „zažmirili“ bojeći se da preuzmu odgovornost.

Koliko Grad ozbiljno brine o Slobodi, pokazatelj je i jedna nedavna inicijativa kada su gradski vijećnici čak odbili da se na sjednici gradskog vijeća uopće raspravljaju o Slobodi.

Pomoćnica gradonačelnika za Službu za kulturu, sport, mlade i socijalnu zaštitu, izjavit će za RTV Slon kako je Grad u ovoj godini za sport izdvojio čak 3,8 miliona KM. Ukoliko je tako, u narednim danima tražit ćemo odgovore pismenim putem, želimo kao i javnost znati kako će navedeni novac građana Tuzle biti raspoređen i koliko je planirano za FK Sloboda.

Tuzlanski velikan formalno nema svog stadiona, jer je isti u vlasništvu grada, nema poslovnih prostora od čijeg bi najma mogao ostvarivati prihode, nema podršku kantona, niti viših nivoa vlasti, nema niti posebno značajnu podršku privrede. Jedino što Sloboda ima je Grad Tuzla, a Tuzla Slobodu i stoga bi konačno trebalo otvoriti oči, zasukati rukave i krenuti u stvaranje modernog i stabilnog kluba prije svega.

Grad konačno treba preuzeti odgovornost i pomesti ispred svojih vrata….

M.K.