Danas je najbolji mladi vezni igrač Premier lige, čovjek koji sa samo 20 godina rješava velike derbije i ima standardnu poziciju u engleskoj reprezentaciji. No, njegov put do vrha bio je sve samo ne lagan. Dele Alli je bio sam protiv svih, život ga ni u kojem slučaju nije mazio, obitelji kao da ni nije imao, a ulica je imala velik utjecaj u njegovu odrastanju…
Međutim, teško djetinjstvo koje je imao zapravo mu je na neki način pomoglo da uspije u nogometu.
“Imao je zahtjevno i izazovno odrastanje. No, kada je počinjao trenirati kod nas, nije pokazivao strah, ništa ga nije zabrinjavalo. Ne, nije bio arogantan, samo se nastojao zabavljati na terenu” – prisjetio se Mike Dove, šef nogometne škole Milton Keynes Donsa, engleskog trećeligaša iz kojeg je Alli prošle godine prešao u redove Tottenhama.
Ne želi ‘Alli’ na dresu
Bamidele Jermaine Alli rođen je 11. aprila 1996. godine. Otac Kebnny je Nigerijac koji ga je napustio samo sedam dana nakon rođenja te se preselio u Sjedinjene Američke Države, a majka Denise imala je problema s alkoholom, pa je mali Dele većinu vremena bio prepušten sam sebi, piše Jutarnji list.
“Vremena su bila jako teška, bila sam samohrana majka. Imala sam četvero djece od četiri različita oca, ali ni jedna od tih veza nije potrajala” – rekla je Allijeva majka u jednom intervjuu.
Dele se od malih nogu morao brinuti sam za sebe, zato je na početku prošle sezone promijenio i ime na dresu, umjesto ‘Alli’ sada mu iznad broja piše samo ‘Dele’.
“Želio sam na dresu imati ime koje predstavlja ono što jesam, a ne osjećam povezanost s prezimenom Alli. Odluka je to koju sam donio nakon puno razmišljanja i razgovora s bliskim članovima obitelji” – objasnio je Tottenhamov veznjak u augustu prošle godine.
Započeo kasno
U školi je često imao problema, učenje baš i nije obožavao, više je volio vrijeme provoditi s društvom na ulici. Lopta je uvijek bila tu, nešto poput najbolje prijateljice, i to je bio važan čimbenik u njegovu nogometnom razvoju. Tamo je naučio puno poteza i trikova koje i danas primjenjuje u svojoj igri, to je jedan od razloga zašto je tako poseban.
Danas dječake u nogometni sistem uključuju već u dobi od pet godina, no Alli je u tom smislu prilično zakasnio. Tek s 11 godina došao je u MK Dons, ali treneri su odmah vidjeli kakav se potencijal u njemu krije. Jednostavno rečeno, bio je drukčiji od drugih, imao je veliko samopouzdanje i vjeru u vlastite mogućnosti, a na to se nadovezala i skladna građa, brzina i snaga. Odmalena je bio obdaren tjelesnim karakteristikama koje su potrebne u nogometu, a krasio ga je pozitivan pristup, stalno je pred sebe postavljao nove izazove, pokušavao je vještine s ulice prenijeti na treninge i utakmice.
U klubu je dobio sigurno okruženje i ljude koji su se brinuli o njemu, ali s ulaskom u pubertet pojavila se opasnost da ga ulica odvuče na drugu, tamniju stranu. Uvidjela je to njegova majka, koja se složila da bi za njegov nogometni i životni put bilo uputnije odrastati u sređenijoj obitelji koja je živjela u uglednijem kvartu.