Ali ja sam i Željezničar, i Sarajevo , i SAŠK i Slavija. Olimpic i Bosna. Vratnik i Vrbanjuša. Partizan, Iskra, Pofalićki i UNIS.
Prva lopta u meni zakotrljala se 1908. godine. Zahvaljujući njoj okupljali su se i radnici, intelektualci, doktori, prosvjetari. Simboli otpora.
Ja imam Koševo. Grandiozno Koševo na kojem je sambu plesao veliki Pele. Na kojem se skupljalo 55 hiljada ljudi, koje je gostilo Italiju, Španiju, Dansku.
Imam i derbi. Eh taj derbi. Poslastica za pravu raju. Farbali su kuće i auta zbog njega. Nisu izlazili iz kuća danima. Moja dobra sarajevska raja. A poslije opet svi na piću zajedno.
Moji su Hase, Švabo, Škija, Pape, Hadžija, Paja, Meša. Moj je i Džeko.
Imam i Grbavicu. Tu ranu ljutu koja se izdigla iz pepela baš kao Feniks u mitologiji.
U mojim sokacima, mahalama i naseljima nastajali su veći talenti nego u brazilskim favelama.
Kod mene su bili veliki i mali, ali raja je uvijek ostajala.
Preživio sam ratove. Svjedočio sam svakoj čaroliji u FIS-u. Skenderiji pod granatama. I uvijek pobjeđivao. Ne iz inata, već iz ljubavi.
Zovem se Sarajevo.
Izvor: Fudbalski magazin Korner