Golman španske reprezentacije Arpad Šterbik u četvrtak je stigao u Zagreb, ravno na polufinale, nije igrao u prvom i drugom krugu, ali zbog povrede Gonzala Pereza de Vargasa, naknadno je dobio poziv za Europsko prvenstvo, a u pobjedi protiv Švedske u finalu (29:23) bio je najbolji čovjek.
“Bio sam u Skoplju, u jednoj čekaonici sam čekao red za pregled kad mi je stigao poziv iz reprezentacije oko 10:30. U 14:30 sam bio u avionu za Ljubljanu odakle su me dovezli automobilom u hotel u Zagreb, stigao sam na večeru u hotel, zaspao i onda se malo spremao za Francuze,“ ispričao je uoči polufinala u kojem je branio sjajno.
U finalu je bio još bolji, u drugom poluvremenu spustio je roletnu Švedskoj, u uvodnih 20 minuta drugog dijela dozvolio Švedima samo tri gola i osigurao „svojim“ Španjolcima historijko zlato na rukometnom Euru.
„Kako se osjećam? Svjež, igrao sam samo pola sata na ovom turniru,“ nasmijao se najbolji igrač finala Eura Arpad Šterbik.
U četvrtak je stigao u Hrvatsku, a u nedjelju se vraća kući kao prvak Europe.
„Sjajan osjećaj, uvijek ću se odazvati kad me budu zvali. Ovi momci su odlična klapa, godinama smo zajedno i sjajni su momci, radi njih mi je bilo još lakše doći.“
Što u Španiji znači ovo zlato?
„Normalno da im znači puno, rukomet je jedan od popularnijih sportova u Španjolskoj. Možda nismo bolji od Francuske, Danske i Hrvatske, ali smo prvaci i siguran sam kako će se dugo slaviti ovaj naslov.“
Koja je bila Vaša tajna u finalu?
„Mislim da je ova moja partija u finalu slučajnost, jer, iskreno, nisam baš u nekoj formi, ali mi je drago što je ovako ispalo. Počeo sam trenirati devetog januara za ovo takmičenje, ali ne rukomet, trenirao sam druge sportove kako bi se vratio na radnu temperaturu.“
Sjajni golman španske reprezentacije ima već 38 godina, a u posljednjih šest mjeseci okitio se naslovom klupskog prvaka Europe s Vardarom te naslovom prvaka Europe sa španskom reprezentacijom.
„Lijep uspjeh, ali treba nastaviti raditi jer ako se želimo dogodine uspeti i na svjetski krov, moramo nastaviti raditi,“ skromno je zaključio Šterbik, inače vojvođanski Mađar.
