Ne znamo koga više čudi sto nam klubovi ne dočekaju august u Evropi. Mogli bi smo satima nabrajati zašto je to tako. I taman kada pomislite da ide nabolje, dočeka nas neko iznenađenje.
U trećem kolu mogli smo vidjeti kako je Kemal Hafizović udaljen s klupe, jer je u šorcu došao na radno mjesto. Neko u klubu je morao upozoriti Hafizovića da se u šorcu može na plažu i eventualno kod Gojka, a nikako na klupu.
To je nekako i podnošljivo, u domeni opšte (ne)kulture, ali ono što smo vidjeli na Grbavici je pravo ponižavanje struke. Da budemo precizniji – prava sprdnja s trenerskom licencom.
Naime, u službeni zapisnik kao glavni trener upisan je Asim Saračević, a ustvari, ekipu je vodio i dirigirao s klupe Ivica Bonić!
Saračevića nismo ni vidjeli. O čemu se radi? O klasičnom “rentanju” trenerske profi licence. Za koju se neko godinama školovao, a onda u nedostatku posla pristao “iznajmiti” svom kolegi. Udomaćila se ta praksa izigravanja propisa na na našim terenima. Uz aut liniju kao glavne trenere vidimo jednog “glavnog” trenera, a u zapisniku sasvim neko drugo ime i lice. Ranije su treneri za devedeset minuta bivali maseri, predstavnici klubova, ekonomi.., sve samo ne ono što bi trebali biti, odnosno, profi treneri.
Nažalost, Saračević nije usamlje primjer. I veliki klubovi su “prisiljeni” izigravati propise. Eto i Željo je prijavio za glavnog trenera Harisa Alihodžića dok je Admir Adžem, stvarni šef struke bio pomoćni trener.
Gospodo iz NSBiH, profesore Munire Taloviću, nije grijeh ako neki trener sjedne na klupu u šorcu, ako je u džemperu, nedopustivo je da se rentaju trenerske licence. Na stranu što su u Vitezu pristali dati priliku stanovitom Boniću u odnosu na iskusnog trenerskog znalca Saračevića, problem je što smo počeli uvoziti trenerski i igrački škart. I zato smo, između ostalog na dnu evropske nogometne ljestvice!
(R.S./Sportske.ba)