Međunarodni turnir u Strugi je ove godine prvi put ugostio jednog od najboljih bh. rukometaša u 21. vijeku, Edina Bašića. Iskusni srednji bek pred kojim je deveta sezona u francuskom rukometu, sa velikim uspjehom je branio boje Chambérya, a sa svojim novim timom, Chartres, osvojio je prvo mjesto na 45. ediciji tradicionalnog nadmetanja kraj „Ženske plaže“, i zavrijedio priznanje za najboljeg igrača takmičenja.
Iako nije promjenio mnogo klubova, 38-godišnjak iz Zavidovića za sobom ima bogatu igračku karijeru, koja i dalje traje. Ne treba puno vremena za shvatiti da je u pitanju playmaker vrhunske klase, a za to je dovoljan i pogled u njegovu biografiju – tri godine za redom je proglašavan za najboljeg igrača francuskog šampionata na svojoj poziciji (2011, 2012. i 2013.).
Turnir u Strugi bio je prilika za opširan razgovor sa Edinom Bašićem.
-Prvi put u životu sam došao u Strugu, iako sam često posjećivao Makedoniju. Volim ovu zemlju zbog preljubaznih i jako uslužnih ljudi. Što se tiče Struge, mislim da je fenomenalan izbor za ovo ljetnje vrijeme. Turnir je sjajno organizovan i jako posjećen, iznenadile su me pune tribine svake večeri. Više od 20 godina nisam igrao napolju, te je za mene takav ambijent, na otvorenom, vrlo lijepo osveženje.
SA OBRVANOM SAM IZGUBIO DVIJE GODINE ŽIVOTA
Nakon osam godina u Chambéryu, promijenio si klub, ali ne i zemlju…
-Moj prelazak u Chartres je bio dogovoren već krajem februara, tim je tada bio najozbiljniji kandidat za ulazak u LNH. Odluka o transferu je za mene bila lahka, pošto sam, hajmo reći, bio već istjeran iz Chambérya. Tražio sam motivisanu ekipu sa pravim sportskim ambicijama, a to je okruženje koje me može održati na adekvatnom rukometnom nivou još neko vrijeme.
Šta je bio problem u Chambéryu?
-Problem je bio trener Ivica Obrvan. Nemam reči da opišem tu saradnju. Tokom cijele karijere me je pratila reputacija komunikativnog, prilagodljivog igrača zahvalnog za saradnju sa trenerima, sve do slučaja sa njim. To je bilo nemoguće. Mogu slobodno reći da sam sa Ivicom Obrvanom izgubio dvije godine života, mislim na posljednje dvije sezone u Šamberiju.
Vrhunac tvoje karijere obuhvatio je tri sezone – 2011, 2012. i 2013. si proglašen za najboljeg srednjeg beka francuskog šampionata…
-Igrao sam jako dugo u Cirihu, gdje sam bio jako zadovoljan. Zna se da ne volim mnogo da mijenjam klubove i da se često selim. Gde god da dođem, volim da se integrišem u sredinu. Gde god da sam, volim da se osjećam kao da sam kod kuće, jer mi to daje veliku snagu, kada osećam da igram za svoj klub i svoje navijače.
-Priznajem da sam imao averziju prema Francuskoj dok nisam došao ovde. Nisam poznavao jezik i kulturu, ali je sudbina tako htjela da 2009. godine dođem u ovu zemlju, nakon što je finansijska kriza zadesila predsjednika kluba u Zurichu. Bili smo prinuđeni da mijenjamo klub, a lepa prilika se otvorila u Chambéryu, koji je blizu Švicarskoj, na manje od tri sata od Zuricha.
-Sa ove tačke gledišta, svima mogu preporučiti Francusku. Zemlja sa takvom kulturom, istorijom i profesionalnim pristupom rukometu i sportu bi trebalo da bude san svakog sportiste.
SVAKOME BIH POŽELIO KARIJERU KAO MOJU
Karijera Edina Bašića se razvijala korak po korak – od BiH, Hrvatske, Švicarske do Francuske. Svaka promejna sredine je zapravo bio prelazak u kvalitetnije timove i šampionate. Da li si se nadao/očekivao da put nastaviš u nekom kvalitetnijem francuskom timu ili možda Bundesligi?
-Uvek sam išao po jedan korak napred, sigurnijim putem. Za neki veliki iskorak naprijed ili transfer u veći klub, nedostajala mi je ozbiljnija reprezentativna karijera. Nažalost, sticajem političkih i sportskih okolnosti u mojoj zemlji, nije došlo do toga. Ja sam zadovoljan svojim putem, moglo je biti bolje, ali znam i puno slučajeva gde je ispalo mnogo lošije nego što je moglo. Mogu samo poželjeti i drugima karijeru sličnu mojoj, ako ne i bolju.
-Dok sam igrao u Švicarskoj imao sam puno kontakta sa Bundesligašima, ali su to sve bili klubovi koji nisu bili komplementarni nekim mojim sportskim ambicijama. Mogao sam igrati u Njemačkoj, ali nisam želio to da radim samo da bi se mogao hvaliti kako sam igrao u najjačem prvenstvu. Čast svima, ali, kada već nisam imao mogućnost da odem u neki od pet najjačih tamošnjih klubova, bolje mi je bilo da ostanem u, tada dosta kvalitetnoj švicarskoj ligi i budem među najboljima.
-Igrali smo razne eurokupove, Ligu šampiona, polufinale Kupa kupova. Nije mi Njemačka bila imperativ, nisam želio da iz šampiona Švicarske odem u neki Minden koji se bori za opstanak.
RUKOMET U FRANCUSKOJ – MILIONI ZA TV PRAVA
Francuska liga je dosta napredovala od 2009. kada si stigao u Chambery…
-Kada sam došao, liga jeste bila jaka, ali je bila velika razlika između gornjeg i donjeg doma. Na primer, Chambery i Monpellier su bili značajno bolji od Dankerka, San Rafaela, Toulusa i drugih. I to su bili sjajni timovi, ali nisu imali nivo profesionalizma i sportskog mentalita kao mi.
-Sada je priča drugačija. Prvih šest, sedam timova su na top nivou, budžeti iz sezone u sezonu rastu. U tom segmentu je liga sada dosta profesionalnija, kao i na organizacionom nivou, pošto klubovi imaju i po 10-ak zaposlenih zaduženih za razne stvari van terena. Organizacioni pomaci su očigledni, a sve je to adekvatno ispraćeno i na sportskom nivou.
-Sve je to ispraćeno i od strane onih zbog kojih se i igra – navijača. Rukomet ima posebno mjesto u francuskom sportskom miljeu…
-Ne samo zbog izvanrednih uspjeha reprezentacije, rukomet je na visokom mjestu u sportskoj hijerarhiji. Ne raspolažem statističkim podacima, ali se svakoga dana može zaključiti koliko je naš sport popularan. U Chamberyu su nas navijači pratili i na jako dugim putovanjima, a kada igramo kući podrazumjeva se da je dvorana puna.
-Što je jako bitno, u velikoj mjeri je zastupljen i u medijima. Svake nedjelje televizija prenosi po dva meča prventsva, plus mečeve euro kupova, tako da se desi da imamo po pet prenosa nedjeljno i to sa velikom gledanošću.
-Nedavno je u Francusku došao u „beIN sport“, koji je za pet godina TV prava dao Federaciji čak 21 milion eura, tako da je sve posloženo kako treba i sa medijskom pokrivenošću.
O REPREZENTACIJI: KADA SAM VIDIO DA SU MNOGE STVARI VAŽNIJE OD REZULTATA…
U godinama kada si vjerovatno bio najbolji igrač svoje zemlje, nisi igrao za reprezentaciju…
-Igrao sam do 2003. Te godine sam prekinuo zbog privatnih problema. Bilo je priča da želim da igram za Hrvatsku ili Švicarsku. Jeste bilo razgovora o tome, ali konkretnih ponuda ne, i to zaista nije bio razlog mog neigranja za BiH, već isključivo moje privatne stvari, tako da je s te strane zaista sve bilo čisto.
-2010. sam se vratio u nacionalni tim, kada je Rađa bio trener. Rekli su mi tada da su stvari promjenile, da želimo da idemo naprijed, da je reprezentacija postala ozbiljan projekat. Za mene je uvek bilo neshvatljivo da sa takvim igračima ne možemo napraviti solidnu reprezentaciju. Kada pogledamo kakve igrače imamo, gdje igraju, kakvim kapacitetom raspolažu… Čak i stručni trenerski kadar imamo, imamo i volju za rad… Ne mogu da shvatim odsustvo rezultata.
-Kada sam vidio da ima mnogo stvari bitnijih od rezultata, ponovo sam se „ohladio“. Bilo je i dalje poziva, razgovarao sam sa selektorom Markovićem, ali onda nije imalo smisla da igram. Zasnovao sam porodicu i došao u godine kada svaki slobodan trenutak moram koristiti za odmor. Cijenim sve što je BiH reprezentacija uradila u tom periodu, ali smatram da je moglo i moralo mnogo više. I jako mi je krivo što nije.
Nije iskorišćena euforija nakon plasmana na SP u Kataru. Na temelju tog uspjeha očekivala se gradnja kontinuiteta, ali dogodilo se suprotno…
-Realno, imali smo malo i sportske nesreće, ali smo sami dozvolili da uspjeh ode kako je i došao. Jeste iznenađenje izbaciti Island u kvalifikacijama, međutim, prelako smo se zadovoljili tim rezultatom, a mogli smo puno više. Ispustili smo taj momenat iz ruku.
-Znam puno dobrih igrača iz prošlosti, među njima je aktuelni selektor Bilal Šuman, koji bi sve dali da odu na jedno takvo takmičenje. Ova generacija je to uspela, ali je onda negativan uticaj izvršila nebriga ljudi koji su u rukometu zaduženi za stvari izvan terena.
OSTAJEM U RUKOMETU
Koliko će još igrati Edin Bašić?
-Hvala Bogu, fizički se osjećam odlično, motivacija je tu što je podjednako bitno. Imam ugovor na godinu dana sa Chartrom, ali za par mjeseci ćemo već razgovarati o produžetku saradnje. Ne vidim za sada da je kraj karijere blizu, ali i ako do toga dođe brže nego što sam očekivao, neću to doživjeti kao veliki potres. Kada pogledam oko sebe igrače u dvadesetim godinama, malo se i ja zamislim.
Šta poslije igračke karijere?
-Volio bih da ostanem u rukometu, upisao sam DIF u Tuzli, odsjek za trenera, i moram da pohvalim tamošnji tim profesora i sportskih entuzijasta koji otvaraju vrata jednoj novoj generaciji mladih trenera. Od njih može mnogo da se nauči. Taj fakultet je sjajna prilika za mene, kao i za sve sportiste sa željom kakva je moja.
Da li je ostanak u Francuskoj prioritet?
-U životu sam naučio da često ne bude baš onako kako se planira. Bez potcenjivanja – da me je neko pre tri godine pitao da li bih igrao u Chartresu, sigurno da ga ne bih baš najozbiljnije shvatio. Nisam mogao imati tako nešto u planu. Ali, sada igram sa velikim motivom, kao što sam igrao za Chamberi, i jako sam zadovoljan zbog toga.
-Isto tako, nemam ništa protiv da ostanem u Francuskoj nakon igračke karijere, ali ne isključujem opciju neke druge sredine. Nikada se ne zna gde se koja vrata mogu otvoriti. Čak je i povratak u BiH moguć, mada mi generalno puno smeta što se domaći igrači i stručnjaci mnogo više cijene u inostranstvu nego kod nas. Takav je naš mentalitet. Zbog njega su nas prestigli oni kojima realno nije mesto ispred nas. Što se rukometa tiče, pregazilo nas je vrijeme, nismo pratili i prihvatali neizbježne promjene, pa sada plaćamo cijenu toga.
Chartres je prošle sezone za jedan gol ostao bez plasmana u LNH. Da li je povratak u elitu apsolutni imperativ, da li ekipa osjeća pritisak moranja?
Mislim da ja lično veći pritisak sam sebi pravim u glavi nego što realno jeste. Nije to baš tako lahko izvesti. Ljudi misle da je druga liga nije toliko zahtjevna, ali zaista u ovom takmičenju ima puno vrhunskih igrača i dobrih timova, i svi znaju da igraju rukomet. Zato u ovom dijelu pripremama insistiramo na nekim detaljima, moramo tačno znati „kako i gdje“, i postati zapravo taktički spremni za šampionat. Naši igrači jesu odlični, ali još uvek to nije „sjelo“ kako treba. Cjelokupna situacija za mene je ustvari dodatna motivacija, volim ovakve izazove. Za razliku od Chamberya, u Chartresu imamo odličnog trenera – zaključuje Bašić na kraju razgovora za Balkan Handball.com.
