Dugo se nije desilo da i Barcelona i Real Madrid u jedan od najvećih planetarnih derbija ulaze u lošoj atmosferi koja vlada u svlačionicama oba tima, kao što je to slučaj pred današnji (16 sati), ukupno 245. El Clasico. I to na praznom Camp Nouu. Što će opet mnoge, priznali ili ne, natjerati da promjene TV kanal.
Jer, gledanje fudbalskih utakmica u tišini i pred praznim tribinama, bez obzira da li se radilo o El Clasicu ili nekoj utakmici iz Premijer lige BiH i 1. HNL-a, blago rečeno postalo je beskonačno, mučno i teško podnošljivo. Za nadat se samo da ovo neće još dugo potrajati i da ćemo na tribinama evropskih stadiona gledati 20 – 30 posto popunjenih tribina.
Ipak, El Clasico je El Clasico, a posebno nama zanimljiv bit će i iz razloga što ćemo priželjkivati ulazak našeg Miralema Pjanića u igru, za što su šanse, realno, svedene na minimum s obzirom na to koliko mu (ne)vjeruje trener Koeman koji, ipak, na toj poziciji playmakera ima svog zemljaka De Jonga. Mada, ko zna, možda neki negativan rezultat Barce natjera Holanđanina na poteze s klupe, pa se sjeti da tamo sjedi čovjek bez kojeg igre italijanskih velikana Juventusa i Rome nisu imale previše smisla.
Barcelonina igra i generalno stanje u klubu je daleko od idealnog. Ekipa je u posljednja dva kola La Lige osvojila jedan bod i prolazi kroz turbulentno razdoblje s obzirom na nedavna dešavanja u klubu pogotovo dolaskom novog trenera.
Leo Messi je ostao u Barceloni mada mu to lično nije bila prevelika želja nakon odlaska najboljeg druga Suareza, a posebna su priča novi ugovori u kojima klub želi igračima prepoloviti plate. Ugovori na koje su neki pristali (Messi, Busquets, Roberto, Alba…), a neki ne, poput našeg Miralema Pjanića (koji i ne treba da pristane na to jer je došao u Barcu u korona vremenu i dobio ugovor koji je već bio sastavljen u korona uslovima), doveo je do tihog, ali dubokog raskola među igračima.
U međuvremenu, Barca je ipak pregazila Ferencvaros u Ligi prvaka s 5:1, pa će im tako ubjedljiva pobjeda protiv Ćivića, Kovačevića i ostatka društva koliko – toliko popraviti raspoloženje.
Uoči današnjeg derbija jasna je još jedna stvar – Messi ne djeluje više toliko moćan kao što je bio posljednjih desetak godina, a svjetski prvak Griezmann, od kojeg se najviše očekivalo da barem ponekad preuzme ulogu vođe, i dalje izgleda nekako izgubljeno u Barcinoj igri. Stvar bi mogao spasiti mladi super talenat i čudo od djeteta Ansu Fati koji iz kola u kolo igra sve bolje.
Na drugoj strani je Real koji se “ne može sastaviti s loptom” na terenu, a dva uzastopna domaća poraza od, za “kraljevske” uslove, malih klubova Cadiza i Shakhtara, govore sve. Ako ništa, ti porazi su natjerali navijače Reala da masovno napadnu upravu kluba i traže konkretne poteze poput smjene Zinedina Zidanea na klupi i dovođenje Mauricija Pochettina.
Činjenica je da Real nema igru, da im nedostaje Eden Hazard, onaj pravi Eden, iz Chelseaja, a koji je inače povrijeđen. Po ko zna koji put.
Real ima velikih problema sa kreiranjem igre, stvaranjem šansi, a to što ne igraju lijepo najviše brine čelne ljude kluba. Jer, Real nije Real ako uz dobre rezultate ne prikazuje i efektnu igru, lijepu za oči.
Nezahvalno je prognozirati bilo koji veliki derbi na svijetu jer važi nepisano pravilo da u takvim utakmicama, pogotovo onim gradskim derbijima, nikad ne presudi kvalitet nego momenat, želja ekipe ili pojedinca, trenutno nadahnuće i motiv, koji su prisutni u svakom duelu ljutih rivala. Ako ova dva tima nisu ljuti rivali, onda ne znamo koji su?! To nam daje za pravo da se i pred sablasno praznim tribinama i u grobnoj tišini stadiona, nadamo dobroj utakmici prepunoj golova, uz nadu da se ovakav El Clasico, u ovim uslovima, nikad više neće ponoviti.
M. K.
