Mustafu, Muhameda i Omara ni zatvaranje bazena zbog prevencije širenja nove vrste koronavirusa nije spriječilo da nastave sa plivačkim treninzima.
Nasmijani i raspoloženi dječaci, odlučili su da ne sjede kod kuće nego da na Boračkom jezeru, 20 kilometara od Konjica u Hercegovini i 60-ak kilometara od Sarajeva, održavaju formu. Nakon online nastave, roditelji ih iz Sarajeva dovoze na Boračko jezero gdje treniraju u pratnji trenera Minela Bakala.
Širenje koronavirusa zaustavilo je i negativno utjecalo na život ljudi u cijelom svijetu, a uz ostalo, zaustavljene su i organizovanje sportske aktivnosti i takmičenja. Zbog zatvaranja sportskih centara i bazena, sportisti u Bosni i Hercegovini su na različite načine, često i improvizacijom, pokušali da ostanu u formi. U istoj situaciji su bili i Mustafa, Muhamed i Omar, 13-godišnjaci koji godinama treniraju plivanje.
Kako je vrijeme na Boračkom jezeru, smještenom na sjeveroistočnim obroncima planine Prenj, još uvijek promjenljivo, to je zahtijevalo i kupovinu odgovarajuće opreme. Naravno, roditelji su im, kao najveća podrška, obezbijedili i to. Tu su za djecu, koja iako nemaju podršku države, predstavljaju je i na inostranim takmičenjima.
Nasmijani i raspoloženi, dječaci pričaju o ljubavi prema sportu, druženju i novim poznanstvima koje stiču na takmičenjima. Mustafa Jamak (13) kaže da na Boračkom jezeru treniraju otkako je bazen zatvoren.
– Tu smo, jer je bazen zatvoren, pa nemamo izbora. Ovdje smo da bismo održavali kondiciju. Lakše je trenirati u bazenu, jer imamo trake koje pratimo – rekao je Mustafa.
On se inače bavi triatlonom – plivanje, vožnja bicikla i trčanje.
– Ovim se bavim već treću sezonu. Osvojio sam mnogo nagrada. Izdvojio bih onu kad sam bio prvi na triatlonu u Lincu, bio sam i treći na Balkanskom prvenstvu u Istanbulu – ispričao je Mustafa.
Plivanje trenira već sedam godina, ali, kako je kazao, nije mu bilo zanimljivo da samo ide na takmičenja u plivanju, pa se odlučio okušati i u drugim desciplinama.
– Išao sam na neke trke u Sarajevu. Pošto sam bicikl vozio od treće-četvrte godine, tako da sam odlučio da se bavim triatlonom – rekao je Mustafa.
Poručio je da se, pored sporta i škole, uvijek nađe vrijeme i za druženje sa prijateljima i da je bitno samo dobro se organizovati.
Sa svakog takmičenja nova iskustva
Među tri drugara koji treniraju zajedno je i Muhamed Đonko (14). Od treće-četvrte godine trenira plivanje i taekwondo.
– Triatlonom sam se počeo baviti tek prije par godina, čisto iz zabave, sad to prelazi u nešto ozbiljnije i veće. Oduvijek sam volio sport. Na trening na Boračkom jezeru dolazimo već pet, šest puta. Održavamo kondiciju. Pokušavamo koliko možemo tokom korone. Nemamo puno izbora – rekao je Muhamed.
Na Boračkom jezeru plivaju oko 750 metara u jednom smjeru.
– Puno je bilo takmičenja u ovih deset godina, koliko treniram. Osvajao sam različite medalje. Sa svakog takmičenja nosim druga iskustva, upoznajem nove prijatelje… – ispričao je Muhamed, koji ljubav prema triatlonu dijeli sa ocem.
Omar Njemčević (13) kaže da pokušavaju da što češće treniraju na Boračkom jezeru.
– Plivanje na Boračkom jezeru je dobra zamjena za plivanje na bazenu. Moja dva prijatelja se bave triatlonom i oni su došli na ideju za treninge na jezeru. Počeli su da plivaju ovdje, a ja sam im se pridružio – ispričao je Omar.
Ranije se bavio fudbalom, ali je zbog povrede morao da se preusmjeri na plivanje.
– Plivanjem sam se počeo baviti prije dvije-tri godine. Postigao sam dobre rezultate. Našao sam se u tom sportu – rekao je Omar, koji također smatra da je najbitnije dobro se organizovati između škole i sporta.
Minel Bakal, trener plivačkog kluba “Bosna”, dječake trenira već pet-šest godina.
– Stvarno su vrijedni momci. Treniraju najmanje sedam puta sedmično. Treniraju različite sportove tako da tokom sedmice imaju baš puno treninga – rekao je Bakal.
Epidemija koronavirusa je, kako je kazao, usporila kompletan sistem, svijet, pa i sportaše.
– Bazen je zatvoren već dva mjeseca i ne možemo trenirati. Iskoristili smo priliku da par puta sedmično dođemo na jezero, da ne kažem rekreativno, ali da održavaju svoju snagu – ispričao je Bakal.
Poručio je da djeca dolaze sa inicijativom, roditelji ih podržavaju, a trener je tu da ih nadgleda i uputi šta da rade.
– Na ovome se vidi koliko žele održavati formu – dodao je Bakal.
Najvažnija je želja i volja djece
Muhamedov otac Adem Đonko prati sina na treninzima i takmičenjima. I on se bavi sportom i smatra da je jako bitno djetetu dati dobar primjer i podršku u bavljenju sportom.
– Najvažnija je njihova želja i volja. Da žele da se bave sportom, da žele da treniraju. To je čitav sistem, treba svako da odigra svoju ulogu, pa tako i mi roditelji. Lično smatram, ako nema podrške od roditelja teško je od mladih ljudi očekivati neku ozbiljnost i istrajnost u bavljenju sportom, naročito kada nema podrške od države, sistema – rekao je Adem.
Smatra da je najvažniji rad, a rezultat jeste važan, ali nije primaran. Kako je kazao, dječaci su prethodnih godina zbog takmičenja obišli mnoge evropske zemlje te upoznali mnogo drugara iz drugih zemalja i kultura.
Nakon treninga od nešto više od sat vremena, raspremaju se i vraćaju kućama, jer imaju i drugih obaveza. Nasmijani i raspričani, kao i prije dolaska, prate jedan drugog u živicu zaraslim putem od Boračkog jezera.