Piše: Mladen Bošnjak
Bez obzira što je sami pojam Tehnički direktor dosta mutan, bez obzira što malo tko zna šta ta funkcija podrazumijeva, Denijal Pirić je apsolutno zaslužio mjesto u Nogometnom savezu BiH, zaslužio biti, taman, tehnički direktor.
No, Pirić je ime, vrijedan, znalac, autoritet. Pirić predstavlja vrijeme nogometne romantike, vrijeme igre, vrijeme krcatih tribina… Zato je neozbiljno, a pomalo i neukusno, na njegovo mjesto instalirati Abdulaha Ibrakovića koji je u nogometnom svijetu više sumnjivi nadrimenadžerski autoritet nego stvarni kvalitet. Neozbiljno je i zbog toga što je posve jasno da bi se u slučaju Ibrakovića radilo o čistom uhljebljenju i stvaranju pomutnje u ionako podozrivoj administraciji Nogometnog saveza.
Ako se ne ukine funkcija Tehničkog direktora, a trebala bi svakako, Pirića treba zamijeniti netko ravan, ili približno ravan, njemu. Recimo Predrag Pašić, Amar Osim, Borče Sredojević , Slaven Musa, Ivo Ištuk, Sead Kajtaz… Ima ih, moglo bi se naći kvalitetnih nogometnih biografija.
Bilo bi, međutim, najbolje ukinuti to mjesto. I zbog racionalizacije, i zbog rizika postavljanja kakvog mešetara koji bi u trenu srušio sve dobro što se mukotrpno gradilo godinama i desetljećima unatrag. Ibraković je relativno mlad obigrao bunu i bunicu, trenirao i direktorovao u brojnim klubovima, malo gdje uspješno. Administracija ne pristaje njegovom temperamentu, a blagajna nogometnog saveza ne konvenira njegovim navikama i prohtjevima.
Skromnost, radišnost, lojalnost i stručnost moraju biti osnovne reference svakoga uposlenika Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine. Mora se jako paziti na svaku marku jer jednom se dogodio Brazil, tko zna kad će slijedeći put FIFA-ino sunce obasjati seharu NSBiH.
Ne samo tehničkog direktora, treba ukinuti još poneku sinekuru, a u Savez dovoditi stručne, sposobne i egzistencijalno neovisne. Ima ih, rekoh već.
