Piše: Miralem Demirović
Sa nestrpljenjem i dozom optimizma smo iščekivali izvlačenje parova za martovske utakmice baraža. I dočekali smo. Mnogi su uvjereni da nije moglo gore, te da nismo bili miljenici sreće. Drugi, pak, misle drugačije. Pisac ovih redaka spada u ove druge. Uz dužno poštovanje prema selekciji Ukrajine, a njihovo dvadeset drugo i naše šezdeset treće mjesto na aktuelnoj FIFA rangirnoj ljestvici potvrđuje da su papirnati favoriti i ništa više. A da li favoriti uvijek pobjeđuju, pa naravno da ne, posebno kada se zna da se igra samo jedna utakmica. Domaći teren i grotlo stadiona “Bilino polje” u kojem će se naći naši sportski prijatelji, daje nam za pravo da vjerujemo u naš trijumf. Apsolutno se slažem sa selektorom Miloševićem da, ako je već neizbježno, odmjerimo snage sa Ukrajinom u polufinalu baraža.
POŠTUJEMO, ALI SE I MI PITAMO
Čemu pesimizam, letargija, stičem dojam i predaja, a do utakmice je ostalo skoro četiri mjeseca. Da su nam protivnici fudbalske velesile poput Francuske, Španije, Njemačke ili Engleske, ni tada ne bismo istakli bijelu zastavu. Zaboravljamo da smo bili i jesmo fudbalska nacija, a pobrojane negativnosti uz kritike i animozitete moramo ostaviti iza sebe, definitivno. I oštra pera odložimo za neko drugo vrijeme, makar do konca baraža. Kada smo složni, jedinstveni i ujedinjeni, te kada u nama proradi iskonski inat, selekcija Ukrajine će imati vraški težak posao da nas eliminiše.
“PRLJAVA” PROPAGANDA JE OTPOČELA
Ukrajinci su već krenuli u medijsku kampanju omalovažavanja kvaliteta naše reprezentacije. Plasiraju gnusne laži a sve u cilju raskola između čelnika našeg Saveza, stručnog štaba i igrača koji će biti u rosteru za polufinalnu utakmicu 21. marta naredne godine. Ko je propustio tu informaciju, samo ću podsjetiti da iznose tvrdnje da je jedini Edin Džeko povlašten, a da svi ostali igrači moraju platiti po 20 000 eura da bi bili uvršteni na spisak. Iskreno, ne pamtim da sam čuo veću nebulozu. No, treba ih razumjeti ali i isčitati ne baš veliku sreću što će kao gosti igrati protiv naše selekcije. Njihov selektor Sergej Rebrov, odličan stručnjak ali i poznavalac naših reprezentativaca, a sa nekima je i lično radio, je oprezan i nimalo euforičan svjestan da posjedujemo fudbalsko znanje i talent ništa manji od njegovih izabranika. Upozorava tamošnju javnost da se ne treba zavaravati lošim partijama našeg nacionalnog tima u netom završenim kvalifikacijama.
PONEKA RIJEČ I O NAMA
Nesumnjivo je da su zadnje četiri utakmice u kvalifikacijama, a posebno protiv Luksemburga i Slovačke, pokazale selektoru Miloševiću i njegovim asistentima akutne probleme sa kojima se treba uhvatiti u koštac. Evidentno je koliko su nedostajali kapiten Edin Džeko, Ibrahim Šehić, Miralem Pjanić te Sead Kolašinac i Eldar Ćivić. Svi oni su bili u rosteru selektora Save Miloševića u prve dvije utakmice. Pametnom dosta.
Informacije kazuju da su čelnici Saveza maksimalno odradili sve što je u njihovom domenu, te su igrači imali optimalne uslove kada su u pitanju putovanja, smještaj i boravak u hotelima najviše kategorije, novčane naknade po utvrđenom Pravilniku kao i sve ostalo čega se ne bi postidjeli ni puno moćniji Savezi od našeg. Akcija, nazvat ćemo je kolokvijalno “Baraž 2024”, je pokrenuta. Put kristalno jasan i trasiran. I suviše je vidljiva želja svih nas da konačno budemo akteri na najvećoj evropskoj fudbalskoj sceni. Nemojmo biti skromni, tamo realno i pripadamo. Selektoru i svim njegovim saradnicima, igračima i Savezu iskreno stavljamo do znanja da smo čvrsto uz njih i da smo im uvijek na dispoziciji. Svoje uvažene kolege molim da stvaramo pozitivno ozračje a samo harmonija i kohezija nas vode ka željenom cilju. Garant, što bi rekao legendarni Branko Đurić-Đuro.
NEDOSTAJE NAM JEDAN KOTAČIĆ
Danima razmišljam šta bi, uz sve gore navedeno, mogao biti ključ da se sklopi mozaik koji će polučiti puni uspjeh. I dođoh na ideju, potpuno svjestan da nije revolucionarna i da nije izmišljanje tople vode, te ću je prezentovati, zašto da ne. Volio bih i vaše komentare uvaženi čitaoci, a da li će se ideja ozbiljno razmotriti, nije do mene. Naravno, čelni ljudi Saveza, u koordinaciji sa strukom će dati konačnu riječ. I laiku je jasno da su igrači izgubili samopouzdanje, vjeru u svoje stvarne mogućnosti te da je pobjednički duh isčezao. A bez svega ovoga, teško da se možemo osloniti na “golu” sreću i nadu u uspjeh. Psihologinja je ta koja može vratiti sve izgubljeno a svi znamo koliko je taj segment bitan. Otkriću i ime osobe koja ima sve potrebne stručne reference. Snežana Sarihodžić, Tuzlanka koja je završila Filološki fakultet u Beogradu a potom svoje ionako respektabilno znanje nadograđivala edukacijama u Zagrebu, Njemačkoj i Indiji. Snežana je diplomirana klinička psihologinja i psihoterapeut sa desetogodišnjim stažom na UKC Tuzla a potom je impresivnu karijeru nastavila graditi kroz privatnu praksu iz medicinske psihologije te je u stručnim krugovima vrlo cijenjena. E sada, da li će se ova moja ideja pretvoriti u stvarnost, nije do mene. Sve upućuje da bi trebala. I na kraju, suzbijmo redove, budimo i ostanimo jedinstveni i neka “vjetar” optimizma, makar simbolično, krene iz Tuzle a onda poput ” oluje” neka dopre do Sarajeva, Mostara, Bijeljine, Zenice, Banja Luke, Travnika, Trebinja, Živinica, Širokog Brijega, Orašja, Prijedora, Cazina pa do Velike Kladuše. Želimo li na EP, želimo. Hoćemo li, hoćemo. Hajmo Bosno, hajmo Hercegovino.
Ne, nisam zaboravio, iskrene čestitke selekcijama i Savezima Srbije, Hrvatske i Slovenije na direktno izborenom plasmanu na EP uz nadu da ćemo im se 26. marta priključiti.
SRETNO SVIMA!
