Piše: Mladen Bošnjak
Na sva se usta hvali Smajo Karačić kako je unutar Rukometnog saveza pronađen kompromis, kako su na sjednici u Banjoj Luci učinili veliku stvar. Nadodaje dični čelnik Rukometnog saveza kako je bilo (i ima) puno onih koji bi željeli da se RS BiH raspadne.
Iz sve te odvratne političke frazeologije kojom se služi Karačić, dade se iščitati pitanje šta su dužnosnici Rukometnog saveza, s njim na čelu, radili proteklih dvadeset godina. Gdje su im bili kompromisi, gdje dobra volja, gdje pronicljivost, ljudskost, tolerancija?
U Banjoj Luci se sastalo društvo uhljeba, društvo debelokožaca koji gluvare po tim silnim savezima, koji strpljivo čekaju neku kintu od klubova, države, sponzora i sl. I na tim jaslama zadovoljno drijemaju, sve dok ih netko, dvadeset godina poslije, ne upozori da bi trebalo štogod raditi, da treba osnovati Federalni savez, a za to se trebaju, kako tvrde, iznaći silni kompromisi.
Mučno i odvratno!
Sejo Bukva, onako značajno i s visoka, traži od države da se izjasni treba li joj košarka, iz košarkaškog kluba Bosna vrište da taj klub treba spasiti. Tko? Pa, država, kanton…, netko od vlasti!
Nekakav anonimni probisvijet traži podršku države za žensku nogometnu reprezentaciju, traži da država dadne njemu pare, a on će dalje njima upravljati. Država bi trebala poduprijeti i nekakve borilačke vještine, odbojku, trebala bi država osoviti na noge žensku rukometnu reprezentaciju. I na taj način održavati u životu nesposobne nadritrenere i nadripedagoge.
Nitko se ne pita što će državi košarka, rukomet, džudo… Što će sarajevskom kantonu KK Bosna? Pa vide li ti ljudi vodeće političare u ovoj državi? Njima da je interes razvoj sporta? Ne budimo naivni!
Zaboravimo suživot države i sporta za sva vremena. Bilo-prošlo! Tome u prilog uzimam najbliži primjer: kad je Izviđač bio na vrhuncu moći, kad je lomio Kiel, Barcelonu, Ademar, Winterthour, Ciudad, Kolding… alfa i omega kluba bio je Stanislav Mucić. Bivši rukometaš, danas poduzetnik. Niti je tražio od države, niti je kukmačio u županiji, niti je molio pomoć od grada. Svojeglav, mušičav i nezgodan kao suradnik, ali perfektan predsjednik kluba koji je podjednako razumio rukometnu igru i volio klub.
I dan danas Izviđač snagu crpi iz njegove ostavštine, a kad toga nestane – bit će problema!
Stoga, svi vi koji upirete očima u državu, probajte stvari postaviti ovako: Na svaku vašu (iz vašeg džepa) uloženu marku, država će dati deset! Pa bi vidjeli šta bi bilo do bh. sporta!
