Arian Kozličić igra u standardnoj postavi (rotaciji) u fudbalskom klubu “Scorpion” Prve Njemačke lige, tim koji je u vrhu tabele državnog prvenstva. Sa skromnim sportašem portal Sportske.ba je uspio dogovoriti ekskluzivni intervju.

Arijan Kozličić rođen je 29.07.1987. godine u Bihaću, zajedno sa roditeljima sa četiri godine je stigao u Njemačku, te tamo završio osnovnu i srednju školu, a zatim ekonomski i pravni fakultet. Danas je vlasnik privatne firme, uspješan menadžer i pravnik.

Prvi sport mu je bio košarka kojim se bavio veoma uspješno, nakon povrede položio je ispit za suca i bio košarkaški arbitar.

Slučajan susret sa trenerom prve ekipe Amerikancem Jemil Hamiko promjenio je sportsku karijeru Ariana, koji i dan dan uspješno igra u prvom timu.

Ponosni možemo biti na ovog sportaša koji nikada nije zaboravio svoj Bihać, svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu, te ih na najbolji način svojim dobrim igrama predstavlja po cijeloj Njemačkoj.

Vidimo nasmijanog i tihog momka sad, na terenu za igru izledate puno opasnije, otkud ljubav za amarički fudbal?

“Nakon posmatranja jedne utakmice “Scorpiona” koja je odigrana na domaćem terenu u Stuttgartu bio sam impresioniran tom vrstom sporta i htio sam po svaku cijenu saznati sve o njemu. Na taj korak me je ponukala i neopisiva atmosfera na stadionu te savršenstvo timske igre tokom utakmice. Američki fudbal se neigra samo onako već je to lifestyle sport koji zahtjeva maksimalnu organizaciju i koncentraciju, vještinu, upornost i naravno timski rad”, kazao je Arian.

Igrate u prvom timu (rotaciji) na vrlo odgovornoj poziciji, može malo o Vašem prvom nastupu, koliko nam je poznato to Vam je bio dobar nastup kojeg se rado sjećate?

“Moju prvu igru mogu u suštini zahvaliti povredi dva igrača na poziciji koju bih ja mogao igrati. Ustvari za mene je bilo previše rano za izlazak na teren jer i sam nisam još uvijek vladao sa osnovama koncepta na osnovu kojeg se igra američki fudbal. Međutim, šansa se ukazala i ja sam je ozbiljno shvatio, te sam se zahvalio svom timu i našim navijačima sa dva sacksa i jednim fumble recoveryem, što bi u normalnom fudbalu bilo uporedivo sa postizanjem tri gola, što me je naravno fasciniralo. Taj osjećaj kada si u tolikoj mjeri pohvaljen aplauzom i ovacijama od vlastitih navijača i to u prvoj igri na terenu nije moguće opisati.”

Pripreme su vrlo naporne i zahtjevne kako to podnosite?

“Kao u svakom sportu šampioni se vide na kraju sezone, zato je neizostavan trening koji te dovodi do limita tvojih fizčkih i mentalnih snaga, što je ogroman napor koji na kraju i daje moralnu nadu i očekivanje da ćemo dolazeću sezonu proslavljati kao šampioni.”

Kako uskladite trenige, utakmice, posao i uredan porodični život?

“To ponajviše mogu zahvaliti mojoj porodici. Oni me podržavaju u svakom pogledu i uvijek su tu kada ih trebam tako da se slobodno mogu potpuno koncentrirati na ovaj sport.”

Vaša poruka mladim sportašima?

“Put nije jednostavan i postoje uvijek nove, neočekivane poteškoće. Kod mene se radilo o jednoj povredi koja mi nije omogućavala daljnje učešće u igri, međutim, kad se istinski voli i želi, prebrode se sve krize pa tako i ovakve. Ukoliko se želi imati uspjeh u sportu, profesiji ili uopće u životu mora se stisnuti zube i čeličnom voljom boriti za svoje ideale ili mjesto pod suncem, samo na taj način se biva jači dan za dan.

Na kraju intervjua, Sportske.ba su iskoristile priliku kako bi Arianu izrazili puno sreće, zdravlja, ali i dugu i uspješnu sportsku i poslovnu karijeru.