Piše: Fadil Mešan

Vrijeme nakon sramotnog poraza od Luksemburga, koristi se za pronalaženje selektora koji će napokon promijeniti mnogo toga, što ne štima već dugo u igri naših reprezentativaca.

U tom pronalaženju kandidata napretek, ruku na srce, pa i onih kojima zaista nije mjesto na selektorskoj stolici.
Kao i obično puno “pametnjakovića” i među ljubiteljima fudbala. U tu populaciju da me ne bi naknadno pljuvali, ubrajam i sebe.

Većina među nama se vodi činjenicom fudbalskim kvalitetima kandidata, koji su bili vrhunski, ne shvatajući da se ne traži fudbaler nego selektor, gdje je to znanje u drugom planu.

Moj prijedlog je svakako, i bez da ima konkurenciju, gospodin Vahid Halilhodžić!

No, kada je on u igri uvijek je problem:sastav reprezentacije po ključu, potom nastupi u drugom entitetu i tako dalje…..

Sve bi to bilo na mjestu da je situacija u zemlji, kad je sport u pitanju, normalna.A nije normalna ni u Kući BiH FUDBALA.

Uz dužno uvažavanje gospodina Halilhodžića, kada je u pitanju nastup reprezentacije u drugom entitetu, dat će svoje skromno mišljenje.

Odmah da se razumijemo, ja sam za, ali u ovoj situaciji to nije moguće.
Zašto,nemojte me pitati.

Uvjerili ste se svake prilike kad se igra bilo koji važniji susret, pa makar se ne radilo ni o BiH reprezentaciji, dešavaju se izlivi mržnje, praćeni neprikladnim parolama, uzvicima i šta sve ne,što pokazuje da je tamo mnogo onih koji jednostavno BiH ne smatraju svojom domovinom.

E sad,biću iskren.Odbijajući selektorsku stolicu, zbog navedenih razloga, to upravo ide na ruku onim članovima koji biraju kandidata, a koji ne vole BiH. Zašto?

Zato što i dalje, ne nastupanjem reprezentacije u entitetu RS, ojačava ono čemu “Ona” uporno teži. Sve jasno, da ne ulazim u detalje.Ako je to tako, a jeste bez ikakve sumnje, izbor gospodina Halilhodžića za selektora bio bi
pravi pogodak u SRIDU.

Vremenom bi se njegovo insistiranje na susretima reprezentacije u drugom entitetu, i uz širu podršku ljubitelja fudbala, koji BiH i reprezentaciju vole i smatraju svojom, ostvarilo.
I ma šta mislili mrzitelji svoje DOMOVINE, siguran sam da je veliki broj onih u RS, koji bi rado BiH reprezentaciju vidjeli u svom gradu i pružali joj podršku, apludirajući joj ne štedeći dlanove.

Ne bih da gospodin Halilhodžić, ovo što ću reći, shvati kao savjet (nisam kompetentan da mu ih dajem), ali bi bilo izuzetno,da svoju BRILJANTNU TRENERSKU KARIJERU, upravo završi na klupi reprezentacije zemlje u kojoj učio prve fudbalske korake, u njoj postao vrstan fudbaler i svojim imenom je odnio daleko u svijet.

Da li je to moguće, iskreno, ne znan, ali, da bi bilo lijepo sigurno bi!

Lijep pozdrav upućujem gospodinu Halilhodžiću, uz želju da prihvati ponudu i sjedne na, za sada,”užarenu”
SELEKTORSKU STOLICU!