Piše: Mladen BOŠNJAK
Velež se po drugi put vratio u Premijer ligu. Zasluženo! Uprava, struka igrači i navijači zavrjeđuju, dakako, čestitke. Svi ljubitelji nogometa u Bosni i Hercegovini, Mostarci posebno, svjedoci su mukotrpnog puta povratka, svjedoci su najnižih podvala, spletki, krađa, poniženja, uvreda… Taj trnjem posuti put „Rođeni“ su iskusili dvaput otkad je elitnog natjecanja bh nogometa, uvidjeli su koliko košta vraćanje. Jesu li konačno, kako se uobičava reći, izvukli pouke?
Hoće li ponovo zaspati na veoma opasnim i omamljivim lovorima, hoće li im prošlost zasjeniti sadašnjost, hoće li dopustiti da im opet iluzije sakriju stvarnost? Ovih dana, kada se konačno potvrdio prvak Prve lige FBiH, svi su se počeli razbacivati laskavim terminima poput „velikana“ i „diva bh nogometa“, svi su egzaltirani, od lokalnog piljara do poslovično patetičnog Vahida Halilhodžića. To zna biti uspavljujuće, zna imati dvije oštrice, lice i naličje ima svaka euforija.
Velež se u narednom periodu treba ustabiliti, treba (ponovno) postati ozbiljni premijerligaški klub, treba u dobrom stanju, dobrom raspoloženju, i s dobrim rezultatima dočekati 100-tu godišnjicu. Treba biti jak i stabilan kako bi mogao kvalitetno izgrađivati kult gradskog derbija sa Zrinjskim. Treba živjeti sadašnje vrijeme, treba uvažiti realnost i u skladu s njima se ponašati. Velež više nije nogometni ideal cijele Hercegovine, više nije san svakoga mladića od Ivana do Neuma nositi majicu „Rođenih“.
Veleža više ne sponzorira privreda cijele regije. Samostalna Bosna i Hercegovina dobila je četiri nogometna prvaka iz Hercegovine: Brotnjo, Široki Brijeg, Zrinjski i Leotar. Velež još nije bio ni blizu tih laskavih titula. U narednim godinama bi trebao biti. A, da bi bio treba odbaciti slatkaste iluzije, odbaciti priviđenja prošlosti, okrenuti se vlastitom odgoju igrača i, konačno, početi raditi kvalitetnu selekciju.
Upravo je selekcija bila rak rana kluba, upravo je loš odabir igrača trasirao drugoligaški put i stvorio beznađe koje je, na sreću, ipak kratko trajalo.
Dakle, iskustvo ponora i ambisa je tu, opomena ne nedostaje. Novi, remontirani Velež dolazi u Premijer ligu. Da iz nje više ne izlazi, da se bori za titulu, da afirmira gradski derbi, da preraste lokalni cinizam i pasjaluk, da konačno potvrdi ozbiljnost kluba koji je bio uzor u bivšoj državi. No, to je bilo davno, davno…