Prije oktobarskog FIFA-inog termina, Orenburg je otpustio Vladimira Sliškovića. Za bosanskohercegovačkog trenera je to bilo prvo iskustvo u karijeri kao glavnog trenera – ranije je radio kao asistent Abaskala i kratko vodio moskovski Spartak kao privremeni trener. Teško je taj period nazvati uspješnim: ispadanje iz ruske Premier lige u prvoj sezoni je izbjegnuto samo zahvaljujući skandalu s Torpedom, a u novoj sezoni situacija nije bila bolja – nakon 11 kola Orenburg se nalazio u zoni doigravanja za opstanak, sa samo jednom pobjedom.
”Bože moj, to je život! Takve stvari se dešavaju”
Slišković je rekao da mu otkaz nije teško pao, te da se odmara nakon napornog perioda.
”Umor je uvijek prisutan. Više sam emocionalno iscrpljen nego fizički. To je normalno – tako uvijek biva. Naš posao je takav da nikad ne znaš šta te čeka. Možeš se vratiti na posao za mjesec, pola godine, ili za godinu. Čudan posao. Zato sada ne mogu tačno reći koliko mi treba odmora.”
Mostarac je rekao da je bilo neočekivano da se Orenburg vrati u Premier ligu, iako je sezonu ranije ispao.
”Ne mogu reći da nas je to omelo, ali svakako je bilo neočekivano. Cijeli klub se spremao za sezonu u Prvoj ligi, a onda se to desilo. Naravno, to je bio pozitivan trenutak i ne bih tu tražio negativan uticaj. Neobična situacija, rijetko viđena.”
”Treba razlikovati dva perioda mog rada u Orenburgu”
Na pitanje kako ocjenjuje svoj rad na klupi Orenburga, sin legendarnog Blaža Sliškovića je rekao:
”Treba taj period podijeliti na dva dijela: kada su me postavili i kada je došlo novo rukovodstvo. Prije nego što sam preuzeo ekipu, već sam znao mnogo o njoj, gledao sam utakmice i imao viziju. Međutim, kad sam došao, vidio sam koliko problema ima. Nije me šokiralo, ali sam shvatio da neće biti onako kako sam zamišljao. Bilo je dosta organizacijskih problema i stvari van terena. Mnoge stvari u klubu trebalo je dovesti u red. Drugi dio prošle sezone bio je bolji. Nažalost, klub nije imao mogućnost da kupi nove igrače. Uprkos svemu, Orenburg sada ima dovoljno kvalitetan tim da ostane u ligi. Borba za opstanak vodiće se između šest ekipa i o svemu mogu odlučiti sitnice.”
”Odluku kluba razumijem i prihvatam”
Uprava kluba je odlučila da smijeni Sliškovića, koji je rekao da shvata i razumie njihov potez.
”Naravno. Imam vrlo dobar odnos s ljudima u klubu. Ljudski gledano, sve je bilo korektno. Odluka je poslovna i treba razlikovati posao i lične odnose. Žao mi je, jer sam mnogo energije uložio u klub, ali ne mogu se ljutiti. Takav je posao trenera – jedna vrata se zatvore, druga otvore.”
Slišković nije dočekao meč sa Spartakom u kojem je proveo dio trenerske karijere.
”Pratim sve klubove, tako i Spartak, iako ne puno, jer nemam vremena. Ne mogu kritikovati trenera ako ne znam situaciju iznutra. Svaki klub ima svoje probleme. Siguran sam da i Dejan Stanković ima svoje koje pokušava riješiti. Neke možeš riješiti treningom, razgovorom, a neke zahtijevaju više vremena. Nikada neću kritikovati kolege – svi daju maksimum. Niko više od Stankovića ne želi da Spartak pobjeđuje. Klub treba podržati trenera.”
Stanković je kao Gattuso, ne može sjediti mirno
Rekao je da razumije emotivnost Stankovića
”Ljudi su različiti. Neko se kontroliše, neko ne. To je njegov stil. Ne vjerujem da želi svaki put dobiti karton. Emocije trenera mogu pomoći, ali i odmoći. Klub koji ga angažuje zna kakav je na klupi. Stanković je kao Gennaro Gattuso – stalno skače pored aut-linije. Ne možeš očekivati da sjedi mirno.”
Na kraju je naš stručnjak govorio o budućnosti:
”Iskreno, ne znam. Nisam razmišljao o tome. Hoće li biti ponuda koje će me zanimati, ne znam. To je priroda ovog posla. Jesam li zadovoljan svojim prvim iskustvom kao glavni trener? Bez obzira na rezultat, nikad nisam potpuno zadovoljan. Uvijek može i mora bolje. Trener mora napredovati kao i igrač. Fudbal se mijenja, i trener se mora mijenjati s njim. Treba učiti iz grešaka i ne ponavljati ih. To je proces razvoja. Trener mora stalno napredovati. Ne možeš gledati fudbal isto danas i sutra. Život se promijenio — društvene mreže, karakteri ljudi, ponašanje — sve se promijenilo. Isto važi i za fudbal. Trener mora da se prilagodi vremenu i tehnologijama. Ne smije dopustiti da ga vrijeme uništi. Ne možeš stajati u mjestu — moraš ići naprijed i pratiti razvoj fudbala.”