u intervju za Reflektor – magazin proslavljeni košarkaški trener Duško Vujošević između ostalog govorio je i o periodu dok je bio na čelu košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Prvo pitanje vezano za naš državni tim odnosilo se na sam boravak u Bosni i Hercegovini, uslove, euforiju koju je pokušao izazvati među građanima i igračima…
Tu je našao nekoliko zamjerki:
“Meni je to lijepa uspomena. Ja sam i dalje Jugosloven i uvijek sam rado išao u Bosnu i Hercegovinu, prije svega u Sarajevo. Kada sam došao, zatekao sam situaciju da niko od onih starih igrača nije htio da igra za reprezentaciju, ostala su bila samo djeca. Neke stvari koje su se tamo dešavale prije mog dolaska dovele su do toga da nije postojao odnos prema reprezentaciji, tako da sam, iskren da budem, razmišljao o tome da se vratim u Beograd. Međutim, na prvim treninzima ta djeca kao što su Musa, Gegić, Atić, Lazić, Lončar i drugi, koje sam sada neopravdano zaboravio da navedem, pokazala takvo poštovanje, prije svega prema meni, i takav jedan entuzijazam, da su u meni probudili ljubav i inat i zaista sam se onda maksimalnim kapacitetom posvetio radu sa njima. Ta moja potpuna predanost je dovela čak i do određenih zdravstvenih problema. Napravili smo veliki uspjeh plasmanom u drugi krug kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, a ja sam ih zaista sve jako zavolio. Košarkaški svijet je to veoma brzo prepoznao, pa je i ta publika i mene brzo zavoljela. U nastavku takmičenja su se desile dvije situacije: Igrali smo protiv Francuske u Tuzli koja je došla u najjačem sastavu, uključujući i NBA igrače. Ja sam se trudio da ti moji igrači imaju najbolje moguće uslove, da budemo smješteni u najboljem hotelu i tome slično, a sve sa ciljem da se stvori taj neki osjećaj ognjišta prema reprezentaciji. Čovjek iz KSBiH, kome sam zaboravio ime, inače iz Tuzle, dao mi je obećanje da će taj zahtjev biti ispunjen. Onda se dešava da svi prvopozvani igrači otkazuju dolazak iz raznih razloga, Musa je npr. morao da bude na NBA draftu itd. Samo se Kikanović odazvao na poziv. Pored toga, taj čovjek iz KSBiH nije ispoštovao dogovor u vezi sa smještajem, tako da su u tom hotelu odsjeli Francuzi, dok su nas smjestili u neki državni hotel koji je tada djelimično bio u fazi renoviranja. Nije nama ni tamo bilo neudobno, niti sam ja tražio bilo kakav luksuz, ali ja jednostavno nisam navikao da se dogovori sa mnom ne poštuju. Dakle, mi samo sa Kikanovićem od standardnih igrača dočekujemo Francuze, koji dolaze u najjačem sastavu i koji imaju premije od po 5 hiljada eura po igraču za svaku dobijenu utakmicu u kvalifikacijama, i gubimo na kraju 50 poena razlike. Prolazimo dalje jer su se neki drugi rezultati poklopili, ali meni nije bilo prihvatljivo da ja, narušenog zdravstvenog stanja, pokazujem veću želju od samih igrača i ljudi iz saveza”.
“Osim toga, u tom periodu sam dobio poziv za transplantaciju bubrega u Acibademu, a to je bilo uslovljeno mojim dolaskom na medicinske preglede jer nije bilo sigurno da će transplantacija biti uspješno obavljena dok se ne izvrše te probe. Prije odlaska na te probe sam podnio ostavku, jer nisam želio da meni Bosna bude neka rezervna opcija u slučaju da ne dođe transplantacije i nisam želio da ih dovodim u cajtnot. Na vrijeme sam objasnio zašto više ne mogu da vodim reprezentaciju. Ja te preglede nisam prošao, ali se nisam ni vratio na klupu reprezentacije. Mnoga prijateljstva su ostala, i sa igračima i sa funkcionerima. Mensur Bajramović je moj veliki prijatelj, a u stalnom kontaktu sam i sa Sejom Bukvom koji se prema meni odnosi zaista sa maksimalnim poštovanjem i pažnjom”, priča popularni Dule.
Uslijedilo je i pitanje o Džananu Musi. Zašto se nije snašao u NBA ligi?
“Nije dobio baš ni pravu priliku, ali mislim da je otišao prerano. Ja sam mu govorio na vrijeme da je trebalo da ostavi veći trag u evropskoj košarci igrajući za neki klub koji nastupa u Euroligi, međutim to je bila njegova velika želja i otišao je prerano, a nije dobio pravu priliku. Veliki je talenat, ali veliko je pitanje kako će ta njegova karijera dalje da se razvija. Ja mu želim da mu to što mu se desilo da snagu da krene ispočetka, ovaj put sa dosta teže startne pozicije”.
Priča se prebacila i na Teletovića. Zašto nije prešao u Partizan svojevremeno? Postojala je obostrana želja…
“On je tada bio vrlo talentovan i navijao je za Partizan. Imao je i potpisan ugovor sa Partizanom, međutim ta neka napeta situacija poslije rata je malo je i vještački iskorišćena. Mislim da su on i njegov menadžer Miško Ražnatović to iskoristili da izbjegnu ugovornu obavezu prema Partizanu i potpišu na nekom drugom, finansijki unosnijem mjestu”.
Inače, Vujošević je tokom karijere vodio brojne timove, a između ostalog Partizan, Crvenu Zvezdu, CSKA, Limoges…