Desetog juna 1984.godine. Gradski stadion na Hendeku. Gledalaca 4000. Nogometaši Iskre i Sloge iz Doboja posljednji put istrčavaju na travnati hendečki stadion.
Posljednji pozdrav publici, koja je iz nedjelje u nedjelju punila drvene tribine na Hendeku. Nakon pola stoljeća loptanja, još od davne 1933.godine, kada su igrači Sloge, odnosno dvije godine kasnije igrači Zrinskog, održali prve treninge, prestat će,barem ono zvanićno,igranje na Hendeku.
Jer, preseljenjem u Prvu ligu, Iskra seli na novi stadion. U Jaklić. Opet kraj Vrbasa. Novi gradski stadion, kapaciteta 15.000 gledalaca, još je jedan dokaz, koji će generacijama svjedočiti o neizmjernoj ljubavi Bugojanaca prema sportu, prema nogometu osobito.
Stadion u Jakliću, bit će u pravom smislu riječi, djelo Bugojanaca. Gotovo jednodušno, aklamacijom, prihvaćena je ideja da Bugojanci, ti sportski fanatici,vlastitim sredstvima i vlastitim radom izgrade novi stadion. Od ideje do realizacije, samo je jedan korak, a i on je brzo pređen…
U svim radnim organizacijama, među privatnim obrtnicima, u mjesnim zajednicama, u svim sredinama prihvaćena je ideja da se za stadion odvoje po četiri dnevnice. Radit će se u četiri naredne subote. No,to nije sve. Gotovo da nema pojedinca, koji,pored toga, nije dao i dobrovoljnog priloga za izgradnju stadiona. Gotovo svaki Bugojanac je bio donator.
