Ne postoji način koji nije testiran i u praksi primjenjen kada je u pitanju izbor selektora nogometne reprezentacije BiH.

U početku je “politika” imala naglašen utjecaj. Ne samo kada se selektor birao, već i predsjednik NSBiH. Svojevremeno je Edhem Bičakčić, tadašnji premijer Federacije, u Savez poslao Muniba Ušanovića na poziciju generalnog sekretara u NSBiH.

U Predsjedništvu BiH se tražilo zeleno svjetlo za dovođenje Miroslava Blaževića. Tada Ćiro nije dobio “ferman” političkog vrha, premda će mu deset godina kasnije na noge doći Željko Komšić.

Jedno vrijeme je veliki utjecaj na nogometnu politiku imalo Pogrebno društvo. Da dobro ste pročitali. U “Bakijama” se nekoliko godina krojila fudbalska politika. Javna je tajna i da je nekadašnji reis Mustafa Cerić volio zaviriti u svlačionicu “Zmajeva”. Poglavar je znao spisak reprezentativaca prije zvanične “pressice.”

Selektore se biralo i konkursima, pojedini su pisali i poštom u savez slali “CV”, nekima se odlazilo na noge, a pojedini su puzeći dolazili na vrata Saveza.

Posljednjih godina otišlo se korak dalje. Savez je izbor selektora digao na “viši nivo”. Menadžeri pripreme teren, a onda članovi Izvršnog odbora dobiju biografije kandidata. Prethodno “kuhinja” sve odradi da Sergej Barbarez i Amar Osim ne prođu u završni krug.

Kako tada, tako i danas cirkus oko izbora nasljednika Dušana Bajevića. Izvršni odbor NSBiH najprije je sastavio jaku pregovaračku ekipu, potom vruć krompir prepustio Zvjezdanu Misimoviću i Emiru Spahiću. Elvedin Begić, Vico Zeljković, Ivan Beus, Miodrag Sofrenić i Irfan Durić čine sastav Saveza. Činilo se da su Spaha i Miske trebali poslužiti samo kao “bombona” za javnost. Tako su barem u NSBiH planirali. Zeljković im je, očito “pokvario” planove, pa su se Misimović i Spahić odlučili baviti izborom selekora.

Premda su se zaklinjali, godinama zajedno “vojevali” s Mehom Kodrom i Sergejom Barbarezom, pali su u prvoj akciji. Umjesto da su pozvali Kodru ili Barbareza ili im otišli na noge, Miske i Spaha u Sarajevu su, uz najveće počasti, dočekali osrednjeg bugarskog trenera Peteva.

Teško će se “oprati” u očima javnosti.

Javnost je s oduševljenjem dočekala, makar ideja potekla iz Banja Luke, Spahića i Misimovića kao relevantne pregovarače, međutim nejasno je zašto je izostavljen Edin Džeko. Da li je Edinov “hendikep” što je još na terenu? Naprotiv. Taj detalj ga čini dodatno kompetentni(ji)m kada se bira novi selektor. Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo i eventualni “mundijal” 2022 u Kataru posljednja je šansa da, po mnogima najbolji igrač BiH svih vremena, igra sa Zmajevima na velikom takmičenju. I na najljepši se način oprosti od reprezentacije. Niko nema pravo ignorisati Edina Džeku u pregovorima oko izbora selektora. Edinova karijera je impresivna i bez mrlje. Nikad nije pripadao niti jednom klanu. Mlađi igrači u reprezentaciji potvrdit će, kako im je Džeko najveća podrška.

Pogledajte ove reference.

Prvak Njemačke, dva put prvak Engleske.
Džeko je osvajač FA kupa, osvajač Liga kupa.
Pobjednik je FA Community Shielda.
Tri puta je izabran za fudbalera godine u BiH.
Dva puta proglašen za sportistu godine u BiH.
Najbolji strijelac Bundeslige, najbolji strijelac Serie A.
Dva puta u timu sezone Bundeslige, jednom u timu sezone Lige prvaka.
Igrač mjeseca u Engleskoj…

Ko to ima pravo i zbog kakvih igara izostaviti Edina Džeku? Biramo li selektora za reprezentaciju ili za “vlastite potrebe”.

(S.S./Sportske.ba)