Da je bilo više sreće, da nije došlo do smjene trenera, možda bi Senad Ljaljić ostvario zavidnu internacionalnu karijeru. No, nogomet je nepredvidiv, kao vožnja makadamom, gdje ne znaš šta te čeka na krivini.
Igračko iskustvo mu je dobra “bazna” stanica za novi posao. Nije jedini u svijetu nogometa, koji je u trenerskom poslu realizirao ono što nije, zbog spleta okolnosti, za igračke karijere. Zato kao trener starta od najmlađih. Radan je, ambiciozan…
Zanimljiv je sportski Senadov put.
“Kao izbjeglica sam se počeo baviti nogometom u Njemačkoj. U gradu Hagenu i za ekipu Sg Bboelerheide. Bilo nas je dosta sa Balkana”- prisjeća se svojih fudbalskih početaka Senad Ljaljić.
Prije dvadesetak godina bio je veliki potencijal. Kandidat za za U 21 BiH, skauti su pratili utakmice u kojima je nastupao, stizale su ponude klubova s “ex” jugoslovenskih prostora…
Zanimljiv je Senadov sportski i životni put.
“Ubrzo smo se svi uklopili i redali uspjeh za uspjehom. Velike zahvale idu mom prvom treneru Peteru Freund i njegovoj porodici. Taj čovjek će uvijek biti u mom srcu. I dan danas smo u super kontaktu”- priča Senad.
Kada se činilo da san postaje java, neočekivano se vratio kući. Objašnjava zašto.
“Nakon povratka u Bosnu igrao sam za Fruti Čelić. Kao juniori imali smo odličnu ekipu, tako da smo imali uspješne rezultate. Sa 16 godina sam debitovao za prvi tim protiv Rahića. Tadašnji trener bio je Nihad Mujezinović. Nihad je istinski vrhunski trener i čovjek, koji mi je pružio šansu. Od tog trenutka me niko više nije mogao izbaciti iz ekipe.
Fruti iz Čelića tada je bio hit Prve lige. Po igri, organizaciji, posjeti na utakmicama…
“Igrali smo zapaženu ulogu i došli do Prve lige Federacije. Bilo je to jedno od mojih najljepših iskustava”- rado se sjeća tih vremena naš sagovornik.
Dobre igre zaintrigirale su menadžere i skaute.
“Pisalo se o mojim dobrim igrama, sve se to pratilo, pa su se javljali mnogi. Uslijedili su pozivi od raznih klubova, te mlade reprezentacije BiH. Međutim, iznenada dobijam poziv od renomiranog kluba iz Švicarske. Pozvao me FC Basel na 3 mjeseca da dođem na pripreme. Basel je švicarski fudbalski gigant. Nisam mogao da vjerujem. Trener je bio Christian Gross. Igrač poput braće Yakin, Kreuzer, Gimenez, itd… Mislio sam da sanjam. Pokazao sam se odlično, htjeli su me zadržati za U -21 ekipu. Međutim, radi teške situacije oko papira to je propalo, ali nosim jedno prelijepo iskustvo.
Nije ga to poljulalo. Naprotiv, nastavio je još jače trenirati.
“Povratkom u Čelić Čelnici Cibalije iz Vinkovaca su me angažovali na 4 godine. Bio je to uspjeh, Prva HNL nije mala stvar. Trener je bio Davor Čop, nekada sjajni napadač Hajduka i Cibalije…
Promjena trenera, usmjerila je Senadov put u drugom smjeru.
“Nakon dvije godine dolazi do promjene trenera. Nije me bilo ni na klupi, a do tada bio sam standardan na lijevom boku. Odlučio sam da se vratim u Bosnu”- priča Senad.
” Poziv Jedinstva shvatio sam kao novo iskušenje, jer je Jedinstvo igralo u Premijer ligi. Bihać je pravi nogometni grad.
Bilo je super. Igrao sam sa velemajstorom Alenom Mešanovićem. Boljeg igrača bh.nogomet neće dugo imati”- tvrdi Senad.
Uz nogomet pravio je druge planove.
“Povratkom u Čelić odigrao sam još dvije godine, pa se oženio, a onda došao u Švicarsku. Igrao sam po trećoj i četvrtoj ligi. Bilo je dosta ponuda, međutim, htio sam da gradim porodicu i ostvarim sebi stabilan život. Kasnije sam se opet aktivirao pošto me je kolega, Alessandro Rizuo nagovorio da stvorim novu ekipu u najnižoj ligi. I opet sam se vratio jednom od najljepših vremena u
životu. Bili smo kao familija. Prošle godine sam prestao aktivno da igram, ali nastavljam sa trenerskom licencom. Trenutno treniram juniore od FC Dulliken. Tu i živim sa svojom suprugom i sinom. Imam velike ambicije, želim da uspijem kao trener, jer fudbal je moj život! Najbitnije je biti zdravo i korak po korak-optimitički poručuje Senad Ljaljić.
R.S.