Piše: Mladen Bošnjak
Čim ispadne prilika, ha banem u Zenicu, postati ću član NK Čelik. Zbog časne odluke novog rukovodstva kluba, zbog hrabrosti da povuku jedini racionalan, prema tome i najispravniji, potez: Spuštanje u najniži rang natjecanja, u Kantonalnu ligu. To je to!
Sjećam se, negdje pred rat, Čelik je pao na niske grane, natjecao se u Međurepubličkoj ligi, trećem kvalitativnom rangu u Jugoslaviji. Ali, bio je to još uvijek klub vrijedan respekta i svakog poštovanja. Sada, trideset godina poslije, Zeničani će igrati u četvrtom rangu natjecanja u Bosni i Hercegovini. Nema niže, ni dalje!
Svejedno, Čelik je i dalje veliki klub, vrijedan poštovanja. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog tradicije i još uvijek nepomućenog starog sjaja od prije pola stoljeća. Istina, zadnjih godina klub se rapidno srozavao, tko se god poduzeo vodstva samo je vukao klub u ambis, dugovi su rasli, šizofreni i nerealni ugovori vukli su ka dnu. Propadanje se ubrzalo inzistiranjem na onoj radikalnoj navijačkoj besmislici „jedan član, jedan glas“. Politika bi se značajnije umiješala samo kad bi bankovni račun bio „deblji“, a kad bi se kasa ispraznila, apatija je vladala klupskim prostorijama.
Turski ulagač se pošteno isprofanirao, naivno uletjevši u škare ovdašnjih smutljivaca. Sada se oglašava iz istanbulske zavjetrine.
Neki dan izabrano rukovodstvo napravilo je radikalan rez: teška reamaterizacija, polazak iz zadnjeg ranga natjecanja, pokušaj vraćanja stare slave po kantonalnim strninama… Ali, druge nije moglo bit’.
Učlanit ću se u Čelik, uredno platiti članarinu i na taj način simbolično „pogurati“ tu hrabru amatersku družinu koja će, ne bude li većih podmetanja klipova, za deset godina biti prvak države! Na Bilinom polju će se igrati kvalifikacije za Ligu prvaka! Živi bili, pa vidjeli! Naravno, pod uvjetom da se ne pojavi neki novi Olgun, da ulica ne bude „previše zabrinuta za klub“, da cijela Zenica, konačno, počne disati za svoj Čelik.
Ovakav potez uprave pomoći će svima koji žive u iluzijama da se spuste iz maglovitih visina, da trehnu na obalu Bosne, da se jednom zauvijek okanu pozivanja na „slavne tekovine, nekadašnji ugled, Srednjoeuropi kup, Matu Gavrana, Mehmeda Buzu, Alojza Renića“ i niz drugih neupitnih vrijednosti na kojima je Čelik nastao i rastao. Ovo sad su nova, nemilosrdna, vučja vremena. Sad trebaju bistre glave sposobnih ljudi, treba puno ljubavi, i novaca onoliko koliko se može priskrbiti, koliko Zenica i okolica mogu dati.
Svoju veličinu Čelik treba najprije pokazati u srazu sa Varešom i Nemilom, a onda polako i strpljivo do Olimpa. Doći će vremena kad će Bilino polje gorjeti, kad će cijela Zenica „izaći na balkone, da pozdravi šampione“. U slavljeničkoj koloni bit ću i ja. Ponosni član
