PIŠE: Enes Begičević

Ne smije se i ne treba danas ništa lomiti preko koljena, a kasnije očekivati napredak i uspjeh, jer sve što se na silu prelomi poslije ima dva početka i dva kraja koji se vrlo teško mogu sastaviti obzirom da dvije polovine obično nemaju istu veličinu, druga je kraća od prve, a prva je duže od druge polovine.

Problematika u domaćem sportu treba se, i imperativno mora, pažljivije analizirati, a ne odmah zapjeniti nezadovoljstvom zbog opće situacije u društvu, pa i državi. Trenutna problematika b-h društva donijeti će i posebno će se prelomiti u oblasti sporta, koja ni prije totalne corona blokade nije bila sjajna.

Ako bi se ova problematika sagledala realnije kroz analizu stanja u prošloj godini i danas u doba “covid-19” može se kazati da sportske organizacije, sa časnim izuzetcima, su pred totalnim kolapsom.

Izuzetak je Nogometni/fudbalski savez BiH za koji se mora reći da su jedina strukovna sportska organizacija koja trenutno ima čvrstu i dobru organizaciju u Bosni i Hercegovini, i koji zahvaljujući brojnim aktivnostima i naporima čelnika znalački se bori sa brojnim problemima svog članstva, ali i b-h društva u cjelini.

“Mudrice iz Saveza” još uvijek nisu, kao neki drugi sportski savezi, prelomili takmičarske probleme preko koljena i okončali sva svoja sportska nadmetanja, što je brojnim drugim sportskim savezima i njihovim “stručnjacima” bilo najlakše jer nisu u stanju da se bore sa svim svojim virusnim problemima.

Nogometni / fudbalski savez, koji ne zavisi od sredstva iz državnih, entiteskih ili kantonalnih budžeta, samo je u dilemi kako da zbog objektivnih zdravstvenih problema sportista i građanstva nastavi takmičenja. Savez koji je spreman da i finansijski pomogne klubove u njihovom radu na najbolji način pokazuje da struka i sportski motivi kod njih nisu umrli i da se ovaj sport ne igra samo zbog njihovih fotelja.

Ipak, moguće je da će i ova sportska grana, usljed “viših sila i naših belaja” dogovorno okončati gotovo tromjesečnu pauzu i ovjeriti zatečeno stanje, ali sa ciljem da u narednu takmičarsku sezonu klubovi uđu maksimalno spremni i obezbjeđeni za efikasniji rad. To ne bi trebalo donijeti veći problem u radu fudbalskog saveza, iako će biti onih koji će zapjeniti kako bi sakrili svoju nesposobnost u vođenju klubova. Neki će, opet, pomalo i stranački se oglašavati, ili će im na pjenu izaći njihovo nezadovoljstvo općim stanjem društva ili kao predizborna sila da se pokažu pred biračima da su oni za sport, ali suština će biti da sakriju svoju nesposobnost organiziranja uspješnog rada kluba.

Nažalost tužna je činjenica da je “covid-19” pokazao kako u puno sportskih klubova i nekoliko sportskih saveza nema kvalitenih osoba i struke koji mogu da kroz uspješnu organizaciju vode sportske ekipe, te ostvare i zavidne sportske rezutate. U tim klubovima i sportskim savezima treba napraviti značajno osvježenje, jer je očigledno da dosadašnji rad i doprinos nesposobnih ili polovnih “trošilatora” ne donosi nikakvo osvježenje i oporavak sporta.

Ova ocjena se ne odnosi na vođenje Nogometnog/fudbalskog saveza BiH za koji se mora priznati da su sigurno najkvalitetnija granska organizacija u oblasti b-h sporta, i koja za domaće uslove može biti ogledni primjer u rješavanju problematike “šta i kako dalje u b-h sportu”.