Za selektora Njemačke, Julian Nagelsmann, pogodak nije završen onog trenutka kada lopta zatrese mrežu. On počinje – tek tada.
Nagelsmann, koji predvodi reprezentaciju , pažljivo prati i ono što slijedi poslije gola. Ne zanima ga samo precizan udarac ili taktička izvedba, već i reakcija igrača.
„Ako vidim da neko postigne gol, a ne slavi kako treba, to je za mene znak da nešto nije u redu“, izjavio je u razgovoru za magazin Kicker.
Takve detalje, kaže, bilježi. Jer, ako igrač više ne osjeća radost nakon pogotka, postavlja se pitanje – gdje je nestala strast?
”Ako više nisi sretan zbog gola, onda možeš ostaviti fudbal iza sebe. Gol je sol u supi ove igre“, poručuje 38-godišnji stručnjak.
Nedostatak emocija u svakodnevici
Nagelsmann primjećuje da u rutini Bundesliga utakmica često nedostaje iskrena emotivnost, posebno kod takozvanih „lakih pobjeda“ ili „lakih golova“.
Novinari ga često pitaju zašto tako otvoreno slavi pogotke sa klupe. Njegov odgovor je jednostavan:
”Pa zato što je ovo igra o golovima. Ako ih više ne slavim, morat ću raditi drugi posao.“
Za njega, slavlje nije predstava – to je potvrda smisla.
Lekcija sa Olimpijskih igara
Kao pozitivan primjer navodi Winter Olympic Games. Tamo vidi autentičnu emociju i svijest o velikom postignuću – čak i kada sportista ne osvoji zlato.
„U olimpijskom sportu postoji drugačija percepcija uspjeha. Cijeni se izvanredan nastup, čak i ako to nije prvo mjesto“, objašnjava.
U fudbalu je, smatra, situacija drugačija. Raspored je gust, pritisak ogroman, a očekivanja neumoljiva.
”U fudbalu si sretan i emotivan gotovo isključivo ako si prvi. Sve iza toga se doživljava kao neuspjeh.“
Za Nagelsmanna, slavlje nije samo trenutak radosti. To je dokaz da igra još uvijek ima smisla. Da gol nije samo statistika – već emocija.
