Još jedan ciklus kvalifikacija za Evropsko prvenstvo zvanično je propao. Proteklo je tačno 20 godina od sudbonosne utakmice na Koševu sa Danskom kada nas je jedan gol dijelio od direktnog plasmana na Euro 2024. Da nam je neko tada rekao kako će Euro i 20 godina kasnije biti samo san, teško bi smo povjerovali, ali to je nažalost naša realnost. Bolna i teško shvatljiva.
Činjenica je da nikada u historiji nismo imali lakšu grupu u kojoj je samo trebalo po dva puta pobjediti Island, Lihtenštajn i Luksemburg te jednom Slovačku. Nismo uspjeli. Ovog puta srećom imamo i drugu šansu pa se nadamo plasmanu kroz baraž u martu.
Do tada, potrebno je ukomponovati jedan novi, snažniji i nadasve kompaktniji tim, ukoliko želimo u Njemačku naredne godine.
Zadnji vezni kao prijeka potreba
Savo Milošević na klupi reprezentacije, u svojim prvim utakmicama promjenio je sistem formacije iz 3-5-2 koji je najčešće korišten kod prethodna tri selektora u 4-2-3-1.
Istina, pokušavao je svojevremeno i Ivaylo Petev ovu formaciju, ali kada je krenuo harakiri u prvom poluvremenu Lige nacija protiv Finske, brzo je odlučio vratiti se na staro i na kraju preokretom osvojio tri boda. Jasno je još tada Petev govorio o problemu klasičnog zadnjeg veznog, nekog ko će „hapsiti“ na sredini terena, kao svojevremeno Elvir Rahimić jer upravo takav profil igrača neophodan je za formaciju 4-2-3-1.
U ovom momentu, klasičnog defantivnog veznog naša reprezentacija nema. Gojko Cimirot možda je najbliži tome ali je puno bliže varijanti centralnog veznog, nego igrača kojem će glavni zadatak biti osujetiti protivnički napad, presjeći protivnički pas i što je brže moguće distrubirati loptu prema našem napadu. Benjamin Tahirović istina igra navedenu poziciju ali još uvijek prilično oscilira i nema dovoljno iskustva. Rade Krunić u Milanu često igra zadnjeg veznog, ali svakako da bi bilo idealno za naš vezni red spojiti Krunića na sredini sa „pitbullom“ koji će odraditi sve što se od njega traži: osujetiti napad protivnika, brzo distribuirati loptu prema naprijed, te u defanzivi pomoći kada naši bekovi krenu prema naprijed.
I Safet Sušić imao je svojevremeno glavobolje sa ovom pozicijom, sjetit ćemo se kako je prvobitno pokušavao sa Adnanom Zahirovićem koji je nešto kasnije pao u formi, a zatim „izmislio“ Muhameda Bešića koji će oduševiti na Svjetskom prvenstvu kao igrač mađarskog Ferencvarosa.
Milošević brzo mora pronaći rješenje
Ukoliko će nastaviti u formaciji 4-2-3-1, Savo Milošević morat će što je prije moguće pronaći rješenje za navedenu poziciju. Od trenutno raspoloživih igrača na tržištu, možda najbolje kotira Andrej Đokanović. Bivši igrač Sarejeva odlično se snašao u Turskoj te je po dolasku u Ankaragucu brzo zauzeo mjesto u početnom sastavu. Đokanović je upravo taj tip igrača. Osim njega, poziciju zadnjeg veznog igrao je i Nermin Zolotić, ali kako popularni “Zola” u Portugalu u posljednje vrijeme češće igra na poziciji lijevog stopera, svakako da je potreban neko kome je navedena pozicija primarna.
Iz dobro pouzdanih izvora saznajemo kako će Savo Milošević uskoro put Engleske, odnosno Birminghama gdje će se naći sa Ivanom Šunjićem. Ovog rođenog Zeničanina koji ima državljanstvo BiH, pamtimo po sjajnim igrama u dresu zagrebačkog Dinama iz vremena Nenada Bjelice. Upravo tada je Šunjić bio neizostavan kotač u Bjeličinom Dinamu koji je igrao Evropsku ligu.
Za A tim Hrvatske, Šunjić je nastupio samo jednom, u prijateljskoj utakmici, tako da još uvijek ima pravo promjene sportskog državljanstva.
Upravo Šunjić je ono što bi reprezentaciji BiH u ovom momentu trebalo kao „suho zlato“. Poslije odlaska iz Dinama, Šunjić je bio neziostavan u engleskom Birminghamu, proteklu sezonu kao posuđen igrač proveo je u berlinskoj Herthi, ovog ljeta bio je nadomak povratka u Maksimir, ali su Englezi odlučili vratiti pouzdanog veznjaka.
Svojevremeno su Šunjića hrvatski novinari opisivali na način „kao da lasom hvata i veže protivničke igrače“. I baš takav Šunjić nam je potreban. Igrač koji igra poziciju klasičnog zadnjeg veznog, nekoga ko ima iskustvo i ko će reprezentaciji odmah donijeti potreban kvalitet u sredini terena.
Savo Milošević ne želi gubiti vrijeme, traži rezultat i želi imati spreman tim za baraž koji nam je posljednja šansa za plasman na Euro 2024. Stvaranje prije svega kompaktnog tima, u ovom slučaju je prioritet.
Zato se iskreno nadamo da će ishod razgovora sa Šunjićem biti pozitivan, te da ćemo uskoro dobiti novog reprezentativca, koji bi za reprezentaciju u ovom momentu bio zaista „jackpott“.
M.K.
