Piše: Mladen BOŠNJAK

Gledam, slušam i čitam, onako naovlaš, i kontam: šta se to dogodi da Džeko, koji pomalo prelazi u zaštitno lice Rome, Pjanić, koji se već mjesecima povlači po naslovnicama kao akvizicija nebeske Barcelone, i Višća, već godinama jedan od najboljih igrača turske lige, ne pružaju u reprezentaciji ni približno kao u svojim klubovima. I kad njima trojici dodamo Begovića (ili Šehića), Lulića i Ibiševića, mi se moramo zapitati kako to da naša reprezentacija ne sudjeluje na svakoj završnici velikih natjecanja. Zašto nam se događaju tako neshvatljivi kiksevi u kvalifikacijama, zašto ponekad izgledamo tako nemoćno i beznadno? I to protiv selekcija iz donjeg doma europskog nogometa, iz četvrtog kvalitativnog razreda.

Koja je to barijera koju treba srušiti, koja barikada koju treba preskočiti, eda bi naše glavne zvijezde sjajile punim sjajem i u „najdražem dresu“? Kao što je slučaj, recimo, u Hrvatskoj. Teško se sjetiti da je Luka Modrić zatajio u kockastom dresu. Ili Mandžukić. Ili Srna!

Lijepo je, kažem, slušati hvalospjeve na Džekin račun, svakako godi činjenica da Barcelona vodi teške pregovore s Juventusom nebi li angažirala Miralema Pjanića. Upravo imponira da Višća jednu ne tako strašnu ekipu uporno drži u vrhu turske lige. Ali, pitanje koje muči ljubitelje nogometa u našoj zemlji jest  – mogu li oni biti prevaga u narednim kvalifikacijama i baražu. Mogu li s ostatkom izabrane vrste prirediti radost nogometnom puku čija su srca jedva izdržala teško ponovljivu 2013-tu i odlazak u Brazil.

Još kad takvom kvalitetu dodate Bajevića na klupi, onda ne možete povjerovati da nam jade zadaju Armenija, Finska, Cipar… Vrlo mi je teško naći odgovor na pitanje šta se tu događa, koji kotačić zataji, zbog čega ti momci nisu i u reprezentaciji tako ubojiti, lucidni, raspoloženi, rastrčani, efikasni… Postoji li, uopće, odgovor na to pitanje? Možemo sad do u beskonačnost mudrovati o nesređenoj državi, o neposloženom savezu u kojemu se, izgleda,  ponovno počinju lomiti nacionalna koplja, možemo u smislu izgovora spominjati i infrastrukturu, ali nesrazmjer između goropadne pojedinačne kakvoće i rezultata reprezentacije velik je poput prijetećeg vulkanskog grotla.

Precizan odgovor ne treba ni tražiti, važno je da postoji vjera u uspjeh u baražu, da  stalno tinja nada da ćemo na Euro, da strpljivo čekamo trenutak potpune eksplozije naših vodećih igrača. Odgovori će onda doći sami od sebe.

P.S.

U ovih par redaka namjerno nisam spominjao korona virus, jer valjda će nas pustiti da se nakratko proveselimo najesen. Kao navijači nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.

(Sportske.ba)