Opet se, kao i prije 4 godine, zamjera onim Bošnjacima koji ne navijaju za Hrvatsku, za svoje komšije. Ide se dotle da se praktično proglašavaju i nenormalnim i nacionalistima. Jer, eto, ne navijaju za komišije i susjede.
A gdje to piše da se u sportu mora navijati za komšije? Pa upravo u sportu imamo najizraženije rivalstvo, koje počesto zna preći i granicu koja vodi ka mržnji, između komšijskih i gradskih klubova. Takva vam je situacija sa navijačima Sarajeva i Želje, Zvijezde i Partizana, Lacija i Rome, Milan i Intera. Takvo rivalstvo je i u Kalesiji između „Bosne“ i „Sloge“.
Većini navijača svih ovih klubova koliko je važno da njihov klub pobijedi, isto toliko je važno i da njihov gradski rival izgubi. Navijačima Želje, ako već oni ne mogu biti prvi, najvažnije je da Sarajevo ne bude prvak. I obratno. Bivši košarkaš Zoran Moka Slavnić za sebe je govorio da je „Zvezdaš koji više mrzi Partizan nego što voli Zvezdu“. (Kasnije će isti taj Slavnić zaigrati i za Partizan.)
Dakle, kao što vidimo, upravo u sportu ne vrijedi pravilo da se navija za komšiju. Razlozi za ovakva rivalstva između susjednih, komšijskih, gradskih rivala počesto su iracionalni, neobjašnjivi, ali su evidentni, tu su, prisutni su. Često je to tek ljubomora.
I još nešto: nisam nešto upratio da Srbi navijaju za Bugare, Bugari za Srbe, Albanci za Srbe, Srbi za Albance, Hrvati za Slovence, Slovenci za Hrvate, Makedonci za Grke, Grci za Makedonce, Belgijanci za Holanđane, Portugalci za Špance i obratno. I nikome to nije problem. Sve se to uzima kao normala. Samo je problem ako Bošnjak ne navija za Hrvatsku. Odmah je nacionalista. Ma idi, bježi tamo!
Izneseni stavovi autora ne predstavljaju nužno i stavove portala Sportske.ba
F. S.