Budimo iskreni, u nogometu je danas, a i proteklih desetljeće-dva, blago rečeno, nezahvalno biti “sarajevski” Srbin. Možete imati impresivni igračku, pa i trenersku karijeru, ali do pravog angažmana bilo je jako teško doći ljudima koji su ostali “neopredijeljeni”. Jer nisu dolazili iz nacionalnih “kvota”, odakle se imenuju kadrovi u državne selekcije. Ako si “sarajevski Srbin”, nisu te priznavali ni tvoji. A kao Srbin zauzimao je mjesto bošnjačkim kadrovima.
I danas, da se ne lažemo, bira se po nacionalnom ključu. I danas nitko da se sjeti i pita za savjet čuvenog Rastislava Radeta Matića. Nogometnog stručnjaka, koji je s Mirsom Fazlagićem regrutirao čuvenu zlatnu “čileansku” generaciju.
I nije samo Rade Matić, na štetu bh.nogometa, nepravedno zapostavljen. Da se razumjemo, ovi koji skoro trideset godina odlučuju ko će voditi koju državnu selekciju, štetni su općenito po nogomet, jer prolaze samo podobni. Zapostavljeni su i bošnjački i hrvatski kadrovi koji vrijede i koji misle svojom glavom.
I onda se čudimo što smo od 1996.godine, od kako reprezentacija igra na internacionalnoj sceni samo jednom igrali na velikom takmičenju. Bilo je to 2014.na Svjetskom prvenstvu u Brazilu.
NSBiH se, naprimjer nikad nije sjetio Nenada Starovlaha, čuvenog Željinog igrača i trenera. I jugoslovenskog reprezentativca. Valjda što je “sarajevski” Srbin i što dolazi iz kategorije neopredijeljenih ili ostalih.
A Nešo Starovlah je igrao za omladinsku reprezentaciju BiH, za A reprezentaciju nastupao je svojevremeno protiv Crne Gore. Bilo je to na prvenstvu Jugoslavije. Omladinska reprezentacija BiH po prvi put bila je prvak, a Starovlah proglašen najboljim mladim igračem Jugoslavije.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 12 utakmica, uz skor od 12 pobjeda.
Bio je 1978. u Atini s Olimpijskom reprezentacijom prvak Evrope. Zlatnu medalju osvojio je s mediteranskom selekcijom 1979. na Mediteranskim igrama u Splitu…
Samo su neki od uspjeha ovog nekad vrsnog igrača, danas trenera. U Želji, ali i u kadetskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine, kao trener je pronašao, odškolovao i afirmirao dvadesetak mladića, koji su izrasli u vrsne igrače. Mario Stanić, Elvir Baljić, Jasmin Hurić, Mijo Katić, Admir Adžem, Mirsad Hibić, Veldin Karić, Elvir Bolić, Kemal Elkaz, Adnan Pehlivanović, samo su neki od njih, koje je vodio u klubovima i reprezentaciji BiH.
Šteta da su najbolje godine Nenada Starovlaha prošle na Kipru. Na njihovu sreću, a ne u NSBiH. I u sedmoj deceniji njegovo je iskustvo, znanje, stručnost dragocjeno.
Dok se godinama zapostavljaju stručnjaci, poput Matića, Starovlaha, Muzurovića, a u državne selekcije biraju se podobni, anonimusi i nogometne analfabete i skorojevići, ne čudi što smo samo jednom igrali na velikom takmičenju.
N.I.
