Reprezentacija BiH je u posljednje dvije sedimce odigrala tri susreta, u kojima izabranici Dušana Bajevića nisu upisali niti jednu pobjedu. Dva puta smo odigrali neriješeno, protiv Italije i Holandije, dok smo u najbitnijem meču ove reprezentativne pauze poraženi od Sjeverne Irske.
Upravo je poraz od Sjeverne Irske (1:2) na Grbavici označio kraj Bajevićeve ere u reprezentaciji, a klupu BiH će zvanično napustiti nakon završetka grupne faze Lige nacija.
Dušan Bajević je jedna fudbalska i trenerska legenda o kojoj ne treba trošiti riječi. O njemu je već sve rečeno, ali bez obzira na to, kada se njegovo ime izgovara, prvo treba ustati pa reći Duško Bajević.
Iako na selektorskoj funkciji nije bio uspješan koliko smo očekivali, Bajević je još jednom pokazao svoj nivo. Autoritativnim i gospodskim pristupom reprezentaciji je donio novu generaciju i garnituru fudbalera.
Nakon dugo vremena naš tim ima odbranu, dobili smo dva vanserijska talenta Anela Ahmedhodžića i Dennisa Hadžikadunića. Anel je u sinoćnjem meču dobio crveni karton, ali to ne treba značiti da je zreo za pljuvanje, već da je mlad, te da će kroz koju godinu biti jedan od nosilaca naše reprezentacije. Isto važi i za mladog Hadžikadunića.
Šansu je u Bajevićevoj eri dobio i Siniša Saničanin, koji je svojom borbenošću pokazao da ćemo i na njega moći računati na duge staze. Bajević je prvi selektor nakon dugo vremena koji je daošansu fudbalerima iz m:tel Premijer lige. Standardan je bio Branimir Cipetić, fudbaler Širokog Brijega, dok je Benjamin Tatar, fudbaler Sarajeva, također dobio određeni broj minuta na terenu.
Pozvani su novi igrači, napravio se jedan rez. Dobili smo Hadžiahmetovića, koji je igrama u veznom redu odlično zamijenio nekonstantnog Bešića.
Iako neuspješna rezultatski, era Bajevića je donijela dosta toga dobrog. Pokazao je autoritativan stav, gospodski pristup, svima je dao šansu, a najbitnije je da je narednom selektoru ostavio dosta dobru podlogu, na kojoj se može graditi budućnost.
(Semir Tikveša/Sportske.ba)