Zajko Zeba, najveći znalac u posljednjih desetak godina na bh. terenima, svoje najbolje utakmice odigrao je u sezonama iza nas. Najviše u dresu Želje, nešto manje u Slobodi i Zrinjskom, ali je ostavio vidljiv trag u inostranim klubovima, u Mariboru, ruskom drugoligašu Kamazu, Slobodi…Tada je Zeba briljirao jer je bio u najboljim godinama.
Danas ne gledamo istog Zebu, koji je svojim lucidnim potezima rješavao utakmice, bio prevaga. Čekati slobodnjak ili jedanaesterac koji samo on može pretvoriti u gol je za neke druge sportove s “letećim” izmjenama.
Danas suparničke ekipe upravo na Zebi grade svoju taktiku. Znajući da je on mozak tima, da ima, kada ga pusti, genijalna rješenja, gostujući treneri ne daju mu da se razmaše, drže ga podalje od gola. Čime je uveliko otupljen Željin napad. Pokazale su to protekle utakmice.
Kako i ko može zamjeniti Zebu? Ima li danas Admir Adžem rješenja koja mogu nadomjestiti iskustvo znalca kakav je Zeba i njegove genijalne poteze?
Bilo bi porazno ako sportski sektor i struka plavih misli da trenutno nema dostojne zamjene. Ima itekako. Anel Šabanadžović, Jovan Blagojević kao dva zadnja vezna i Sinan Ramović u polušpici su danas među postojećim igračkim kadrom idealni “trokut”. Ramović je brži, pa bi i igra s njim iza napadača bila opasnija, efektnija, kreativnija… Ramović na zadnjem veznom i Zebom u polušpici išla na štetu Ramovića koji se pretvorio u Edisa Mulalića iz najboljih dana. Dobio je u pet kola više kartona nego za cijelu sezonu u Mladosti. Anel, kao trenutno najmlađi premijerligaški igrač pokazao se kao pravo osvježenje. “Šaban” nije odigrao ništa epohalno, ali Adžemova hrabrost da forsira djecu iz vlastite škole i staloženost mladog nogometaša na zahtjevnoj poziciji možda je signal Upravi i navijačima. Ako će Željo biti drugi ili treći onda neka to bude sa najvećim talentima iz škole. Kojih itekako ima. Kjosevski, Žerić, Osmanković, Hasanović, Mujagić su Željina zlatna žila. Zlatne “koke” , a nikako igrači u tridesetim i u četvrtoj deceniji života. Takvi su sve manje zanimljivi publici, koja je željna novih zvijezda, a tako i potencijalnim kupcima. I selektori će radije pozivati mlađe negoli igrače koji igraju svoje posljednje sezone ili zato “što ne mogu zamisliti život bez utakmica”…
To nikako ne znači da se klub ne treba odreći Zebe. Koji je zadužio Želju, postizao eurogolove, donosio pobjede. I zaslužuje častan odlazak, a nikako prozivke s tribina. Jednako tako navijači i uprava trebaji dati nedvomislenu podršku Adžemu i njegovom”teamu” kako bi javnosti bilo jasno klupsko opredjeljenje da se okreću mladima. Uostalom, Željo je na glasu da ne radi sa sudijama, a s takvim načinom rada, nema nikakve šanse s onima koji do trofeja dolaze uz pomoć raznih lobija. Zeba je tek na pola sportskog puta. Igrački je bio, skoro pa impresivan. I njemu mora biti jasno da da vrijeme radi za Anela, Žeru, Aidina, Dinu… Bolje je biti mlad trener nego stariji igrač!
(R.S./Sportske.ba)
