Piše: Zdravko Reić
Eh, Željo… Javljaju iz Sarajeva poslije dramatičnog trijumfa nad bjeloruskim Dinamom (nimalo lak protivnik), navijači Željezničara su se mobilizirali, napumpani optimizmom očekuju slijedeći europski dvoboj protiv Neftcija iz Bakua, uvjereni da će Azeri na Grbavici biti poraženi. A onda u uzvratu, što bude…
Svugdje su te europske utakmice prava posebnost, pobuđuju silna zanimanja. Tako je i kad Hajduk igra, pa su kapaciteti stadiona na Poljudu uvijek popunjeni do daske, makar se igralo protiv malteške Gzire i unatoč činjenici da su „bijeli“ u gostima pobijedili s 2:0, da bi onda svi doživjeli strašan šok zbog pobjede Maltežana u uzvratu (1:3). I svake godine iznova, od 2010. Torcida i drugi navijači Hajduka čekaju europske prigode s nadom da će napokon proći pretkvalifikacije i plasirati se u grupno natjecanje…
Navijači, oni odani, često fanatični, kako hajdukovi tako i Željini, predstavljaju pogonsko gorivo svojih momčadi, više nego kod drugih klubova. Pratio sam „bijele“ dugi niz godina na gostovanjima u Sarajevu, češće neugodnih, nego pozitivnih za Hajduka. Jednom prilikom u proljeće 1967. Hajduk je u četvrtfinalu kupa Jugoslavije na Grbavici pobijedio s 1:0, golom izvanrednog asa Džemaludina Mušovića (njegov prijelaz iz Sarajevo u Hajduka u ljeto 1967. bio je doslovno senzacionalan), što je izazvalo pomamu domaćih navijača. Radi kronike napominjem da je te sezone Hajduk po prvi put u povijesti osvojio kup maršala Tita pobjedom nad Sarajevom u Splitu (2:1) uz napomenu da se tada Sarajevo pod vodstvom Mehe Brozovića okitilo naslovom prvaka Jugoslavije.
Pamtim također i neke crne dane ta dva kluba, kad su u trokutu s Trešnjevkom, početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, lažirali utakmice, pa je to bio daleko najveći skandal u bivšoj državi. Novinar Alija Resulović objavio je svjedočanstvo Ranka Planinića, vratara Željezničara o tim „štelama“, pa su sva tri kluba najprije izbačeni iz Prve lige, onda su pomilovani i kažnjeni oduzimanje bodova u novom prvenstvu – Željo minus šest, Hajduk i Trešnjevka minus po pet bodova….
Kad tako prebirem po sjećanjima, onda mi se iz nekog mojeg videorekordera javljaju scene dramatične trke Hajduka i Željezničara za naslovom prvaka 1971., u Splitu na Starom placu u 27. kolu „bijeli“ su dobili s 2:1 i tako odbjegli sastavu Milana Ribara (Hajduk 37, Željo 33). A do dva boda domaćini su došli golom Hlevnjaka u 88. minuti što je izazvalo burne prosvjede Josipa Katalinskog i drugih igrača Želje, jer je Bukle centaršut Buljana umirio rukom i onda zabio za pobjedu. Te sezone Hajduk je poslije 16 godina čekanja osvojio naslov prvaka, „bijeli“ su na kraju imali četiri boda više od rivala s Grbavice. Ali zato je Željo slijedeće sezone postao prvak(Hajduk je završio tek kao deseti)…
Tijekom tih godina stekao sam izvanredne odnose sa akterima dva sarajevska kluba, posebno kod Želje. Na primjer, bio je užitak susresti se, surađivati s pojedinim igračima, u prvom redu Ivicom Osimom i Mišom Smajlovićem, pa svakako i sa Škijom Katalinskim, kasnije Mehom Baždarevićem i drugima. Onda s rođenim Sinjaninom Borisom Bračuljom, u vrijeme kad je bio pomoćnik treneru Osimu, pa mi je dostavljao stručne analize budućih protivnika Hajduka obzirom da je Željo kolo prije apsolvirao te klubove. Kako ne spomenuti Zdenka Jelića, generalnog tajnika, pa direktora Želje, pravog gospodina, odmjerenog ponašanja, vrhunskog funkcionera. Poslije rata i raspada bivše države s užitkom sudjelujem u radu Simposara Bahe Topalbečirevića (zakletog navijača Sarajeva), impresioniran organizacijom tih događanja, posebno zadivljen kako su se veterani dva kluba u pojedinim prilikama nalazili, uvažavali, dogovarali, kovali planove za dobrobit beha-nogometa.
Ali, ostavimo se uspomena i prošlosti, može li Željo pod vodstvom nesumnjivo avangardnog trenera Nermina Bašića do novog podviga na europskoj sceni, kasnije i na domaćoj pozornici, u novom prvenstvu Premijer lige. Jedan od faktora uspjeha su navijači, koji su tako moćno bodrili svoje ljubimce protiv Dinama iz Minska da su ih preveli iz glatkog poraoa do neodlučenog rezultata i kasnije do uspjeha u uzvratnoj utakmici u glavnom gradu Azerbejdžana. Jesu li to pozitivni znaci i za nadmetanje protiv Neftcija? ZR
(Sportske.ba)