Piše: Nedim Salihagić
Jučer je odigran veliki sarajevski derbi, sama uvertira i priča oko karti koja već godinama opterećuje ovu utakmicu nije obećavala dobroj predstavi, ali je na kraju opravdala epitet najveće utakmice našeg fudbala.
Ta tema oko karti je samo dokaz zašto Sarajevo i Željezničar nisu faktori u Savezu, jer nisu u stanju sve sportske razlike i animozitete da prevaziđu jednim džentlmenskim dogovorom oko kojeg bi koristi imali i klubovi i sarajevski derbi kao simbol ovog grada, a bila bi i snažna poruka prema svima ostalima.
Što se tiče same utakmice, treneru Cvitanoviću sve čestitke na pripremi utakmice, kao i igračima koji su došli kao renomirani igrači prije svega Ristovskom, Ljaljiću i ostalim, i što se pokazalo da vrhunski profesionalac se lahko može identifikovati sa klubom kao što FK Sarajevo i da istom voljom i intenzitetom može igrati jedan ovakav derbi.
Takav nivo igrača, ispravno vođen sa klupe, može igrati bilo koji derbi na planeti, i put kojim idem FK Sarajevo je težak i ispravan.
Irfan Peljto je još jednom pokazao zašto je naš najbolji sudija, i za razliku od prošlog derbija gdje su očigledni crveni kartoni za Cvetanovskog, Guliashvilija i penal za Sarajevo propušteni da se sankcionišu, ovaj put je sve bilo na najvišem nivou.
Generalno suđenje posljednja tri-četiri kola ide prema jednoj razini koju treba pohvaliti i težiti da tako i ostane.
